balada botswana

misao je vjerojatno najbrzi, najpovoljniji, najdostupniji i rekao bi ponekad inritus irritus dogadjaj koji nam je dan kao poklon kako bi sami sebe vodili na put po ovoj savrseno nesavrsenoj sceni koju nazivamo zivot.

neki ce reci sagrijesili smo 'mislju, rjecju, djelom i propustom' i dok sam dugo vremena jos od najranijih dana sam sebe, naravno uz pomoc drugih, uvjerio da je ta recenica jos samo jedna od fraza koja se cesto ponavljaju i ispreplicu u crkvenim obredima nekako u zadnje vrijeme sve vise vidim smisao u poveznici grijeha i misli.

jesmo li programirani. naravno da ce sada neki reci 'ti jesi, bezlicni programu' jer eto vjerojatno uvjereni u svoju mogucnost procjene i donosenja odluka bas nad tim svojim vlastitim mislima vode se onom 'ja sam sama ili sam sebi cilj i svrha mi je ispunjena'.

vratimo se na poveznicu misli i grijeha jednostavnim pitanjem da li je misliti grijeh. ovim pitanjem mogli bi srusiti i najvise utvrde ovoga svijeta. mozda se zato i tako skromno ulazi u polemike s onima koji to cesto ponavljaju drugima jer je eto netko jednom davno tamo negdje zapisao, necu reci isprogramirao.

svaki dan mislimo, dobili smo to na dar rekao bi uz cijeli paket ostale opreme pocevsi s osjetom njuha, sluha, vida, okusa i dodira. naravno da postoje jos neki osjeti koji sada nama u ovom trenutku nisu pretjerano vazni.

prvo krenimo ispocetka, smrt, pitanje je da li u toj fazi mislimo. ovo je vrlo 'tesko' pitanje prvenstveno zbog toga sto ce vecina ovdje prisutnih, a i ja donedavno reci 'o cemu pricamo' pocetak pa smrt. teska pitanja inace su sva ona pitanja na koja vec imamo spreman odgovor. pitam se namjerno od faze smrti jer mislim da sama misao s obzirom na svoju relativno povoljnu cijenu za nas zive ne predstavlja neku vrijednost pa pretpostavljam da pocetna faza zasluzuje biti u onoj tocki za koju nismo sigurni da misao postoji ili ne.

ako recimo misao s obzirom na svoju rasirenost i sposobnost prilagodjavanja te rekao bi otpornost na razlicite utjecaje vanjskoga moze biti prisutna u svakome od nas onda tako i vjerujem da bi bila dovoljno snazna zapoceti sa naplatom svoje vrijednosti u trenutku covjekove smrti.

ali...kao i kod svega u tom trenutku bi se trebali zapitati hoce li misao zivjeti i nakon nasega prestanka puta pa ako je tako zapravo ce ovo sve sada imati neprocijenjivu vrijednost sadrzanu u misli koja ce nastaviti putovanje nekim novim univerzumom.

dok je to mozda tako ili nije ostaje nam samo da mislimo.

svim rano raniocima sretan put gdje god da danas putovali tijelom ili mislju.

Jutro!
Grijeh kao propust nisam nikada napravila jer...ja nisam ništa propuštala:-))))

:-)) bravo arapo, kazes misli su se odmah bacile na propuste, ali ih pronasle nisu.

:-))