Čovječe, kakav blog!

U životu mi se nekoliko puta, a recentno ovih dana, dogodilo da mi se neki bivši želi vratiti u život.
U prijateljskom smislu, uvijek, zašto da ne.
U ljubavnom, danas kažem- decidirano ne.

Radi se o tome da neki ljudi poslije prekida žive u nekoj svojoj prolongiranoj fantaziji.
Ili žive svoj život, pa u nekom trenutku aktiviraju fantaziju.
Ali to nikad nije stvarnost.

U toj fantaziji, događa se susret u kojem su stvari ovoga puta drugačije.
No, jesu li?
-------------------------------------

Smatram da stvari koje se trebaju dogoditi između dvoje ljudi, vrlo brzo postaju jasne.
Sve drugo je oklijevanje, ili neki strah koji postoji kod jednog od njih ili oboje.
Taj je strah obično opravdan- ako si deset godina s nekim u vezi a ne događa se bogznašto- za to postoji neki žešći razlog.
Ostalo je fantazija- zabrijavanje.
Nekakva iluzija o tome da se stvari mijenjaju, a zapravo suština i istina je odmah vidljiva na početku, a kamoli nakon godina navlačenja s nekim.

Dakle- ako mi se vraćaš, a sreli smo se prije xy godina- ti funkcioniraš na nekoj iluziji o tome što će se dogoditi.
A što se dogodilo?

Prekinuli smo.
I za to postoji, očito, nekakav razlog.

------------------------------------

Prema tome, ovo je stvarnost:
prekinuli smo.
Netko je tu nekome pokazao vrata, i kroz ta vrata se izašlo.
Nakon toga mi se nemoj pokazivati vraćajući se kroz ta ista vrata, vjerujući kao u dječjoj igri, da se događa nekakva Narnia u kojoj je sve drugačije.

Prekid uvijek znači tako jasnu stvar- ali čovjek je priglup pa se voli zavaravati.
Ili ići linijom manjeg otpora.
Uvijek put u propast, bez iznimke.