balada botswana

nasukani na obali stvarnosti uz nekoliko koprcanja ulazimo u subotu. koliko duboko mozemo uci ovisi o dubini.

radio drma po svom i tako već nekoliko dana baš kao i ljudi u prolazu. nitko me ne sluša, ja govorim i zapovijedam, hodam po zvijezdama u idealima svojih misli.

snaga mi je u crnini s kojom žlicom šećera. svaki dan se pitam i razmišljam. stalno ista pitanja, a odgovori različiti.

moze li eak napokon shvatiti i priznati zeusu gdje je pogrijesio. na radiju ista ona stara garda, neda se jos na godisnji, banda svira i to vec drugi put isto. neka, tako bar znamo da su zivi jer samo zivi mogu pogrijesiti.

nastaviti cemo biti snazni i prepustiti se borbi sa subotom, do neke nove prilike da nas pobijedi, ali danas nece jer rekli smo stej strong ruljo jos nas ne mogu ukrotiti.

pis sisters i braders.


Link