balada botswana

vrijeme je za presložiti ormare, znam, trebalo je to prije učiniti.

danas nekako opušteno, rekao bi više nego inače, godi mi.

nakon dva tanjura mlake juhe očajnički izmišljam potrebu za još nečim, ali ne treba. ima dovoljno, rekao bi taman.

ti još na gornjem katu slažeš one sulude rasporede i izgleda kao da nikad se nećeš spustiti dolje među nas smrtnike. znaš da te pretumbacije daju novi smisao, ali baš ništa se istinski ne mijenja, samo raspored. tko se još drži rasporeda, zar ga se netko uopće i sjeti.

svirka dopire, potiho, uz prekid udara valova. sjaj tiho odlazi ka zapadu, tamo su valjda zanimljivije njuške navečer, dok se nama obasjani princ šulja u postelje.

sve više zvučim na njega, za kojega sam uvijek mislio da je bio u krivu. znam sad da nije jer vidim da drugo ne postoji.

valjda još moram učiti pa sam tu negdje između južnog kopna i sabrate, tamo je magija, znam to.

zapleši još jednom noćas jer sutra tko zna gdje odnijeti će me to biće koje ukrotiti ne možeš, lijepo je tu, trenutak za pamćenje i sve slike mi u eksploziju oka dolaze.

miris plave boje opija, a zvuk tirkiza opušta.

Link