balada botswana

mala ogrebotina dala je naslutiti da si i ti krvava ispod koze. mislio sam da ne mozes biti odavde jer ovdje su svi ludi, a ti nisi bila. znao sam da se tako lijepo odnosis prema ljudima jer ih jednostavno volis, a ne iz sakrivenog interesa. znao sam i da onaj tvoj osmijeh velikodusno prikazuje tvoju dusu. ma sve sam znao, ali nisam znao da mozes biti tako sebicna kada sam ja u pitanju.

prije nekih tri sata krenuli smo tamo u nadi da cemo se vratiti sretniji i ti si inzistirala da odjenemo odjecu za posebne prilike. cudilo me to jer nije bila takva prilika, barem ne na prvu. dolazak tamo bio je napet, kao da si nesto ocekivala, osjetio sam to.

nisam znao sto te tisti, a nisi htjela niti pricati kao inace. nisi niti trebala vec i ta sutnja je previse rekla. nisi inace takva, ti progovoris i na guzicu, a ako je rijec o posebnoj prilici tu si tek nezaustavljiva. ovo je i bila posebna prilika, ali za tebe jer znala si da on ce biti tamo.

i bio je i to s njom, to si isto znala. vecera je bila ukusna. moj rizoto je bio izvanredan, a i tvoja salata mi se cinila prekrasnom. onaj kolac mi na kraju nije trebao, pokvario mi je okus dobrog vina. ti si nekako dok smo ga cekali, rekao bi, pokusala stvoriti umjetni snijeg u totalno uzavreloj atmosferi macevanja pogledima. ona nije marila, dobro se zabavljala, a on - on se je nakon pozdrava osjecao krivim. meni, meni je bilo svejedno jer znao sam da vodis, iako lose, ali dobro si podnijela. odlazak doma je bio razocarenje za tebe. on i ona su dobro zavrsili, ja placam danak.

sutra je novi dan, odjeca za posebne prilike nadam se nece trebati.