balada botswana

kakva noc je iza nas, taman kada sam prvim tajnama otkljucavao vrata dosla si ti.

vjerojatno ne mareci za ono sto ce se dogoditi. dodatno tome ni nebo se nije vidjelo, oblaci su zaplesali kao da je to njihov bal.

svjetlost je dopirala samo do sata koji je tada vec jasno odredjivao i pravila ponasanja nocnim pticama.

svjedocio sam tvom prolasku kroz dveri moga dvorca, dok si pozdravljala strazare, omotana maramom prkosa gracioznim koracima sjekla si put strastima koje su besramno iza tebe putovale.

odluke su zaspale, ostala je samo jedna i to ona koja se tebi oduvijek dodvoravala, ona ti nije bila suparnica.

u igri s tajnama otkrio sam da necu imati izbora, predati se nisam mogao, ali znao sam da ce borba biti uzaludna.

sva nocna bica su odjednom zastala, ti si se ispred mene pojavila, bili smo kao dva borca na izmaku snage i jedina opcija je bilo pomirenje.

snazno smo zapoceli igru kraljeva, ruke su govorile dok su usta zanijemila, sve cari mjeseca odjednom su se pojavile, a oblaci su tajne poveli na pocinak.

tisuce snova izgubljenog znacaja sagradili su postolje nasega susreta.

jutra su nam prijetila i sneno nas dozivala, odluku o odlasku smo izgubili medju plahtama.