Čovječe, kakav blog!

...nije me doveo ni u kakvu nepriliku, iako je jasno bilo da on nešto želi, a ja ne.

Bilo je to prije nekoliko godina.

Tip je u biti bio sasvim OK, ali u ljubavi igra puno toga.
Mora se dogoditi trenutak u kojem su obje osobe zainteresirane za podjednaku stvar (ne možeš imati vezu s nekim tko je iz bilo kojeg razloga emotivno nedostupan, involviran u neke druge procese do mjere koji isključuju mogućnost vezanja).
I morate se svidjeti jedno drugome.
"Svidjeti" znači svašta, i teško je to racionalno objasniti.
Svakako ne biramo partnere po istom racionalnom kriteriju kao gležnjače za snijeg: broj, da ne kližu, ... Nema tu takvih kriterija- netko ti se svidi, netko probudi taj neki osjećaj- netko ne.

Potpuno je nepotrebno da pričam što mi se kod tog muškarca nije svidjelo, tim više što je bio zaista korektan tip.
Nedostajalo mi je tog nekog osjećaja, uzbuđenosti, jednostavno u njemu sam mogla vidjeti samo prijatelja.
Nije se dogodio onaj neki "klik" koji je preduvjet za pustiti se nekom- eto jebiga nije.

Nije me gnjavio s objašnjenjima niti dovođenjem u glupu poziciju da mu "crtam" (i pritom ga, neminovno, neovisno o taktičnosti i obzirima, uvrijedim).
Nije mi objašnjavao što gubim, zašto sam zbog toga glupa, drolja, zašto sam zbog toga ružna, smrdim ili mi treba pozvati institucije jer sam- oh, npr., suicidalna (pisala sam vam već o psihu) ili pak tumačio meni i svijetu da sam zapravo hibrid vampira i tarantule.

Prihvatio je to potpuno dostojanstveno, vodeći se onom da je ljubav jedina stvar gdje je jedna želja - samo pola želje.
I sigurna sam da će, takav, kvalitetan i stabilan, ako dosad i nije, naći partnericu s kojom će se- uz prepoznavanje kvaliteta, dogoditi i taj čarobni, čudni, neobjašnjivi i (to komplicira) u pravilu iracionalni "klik".

Ali bez kojeg ne ide.
Ja osobno nikad nisam uspjela da mi "ide", čak ni kad je moglo biti i praktično, i olakšavajuće, i zgodno.
Dogodi se ili ne- i mislim da nam je u ljubavi preostalo jedino pouzdati se u te svoje nesavršene kompase intuicije.
U osjećaj.

Pazite što se događa s muškarcima (odnosno ženama) u onim trenutcima kad im izjavljujete nešto što im nije po volji.
U nekim sviđanjima i zacopanostima znamo previdjeti, ali neobično je važno i iz tog se iščitava puno o osobnosti, pa i budućnosti te veze.
Ovog finog gospodina, koji nije ni nasrtao ni kudio već prihvatio situaciju, izdvajam iz mora sjebanih ličnosti koji nisu mogli prihvatiti "ne", ujedno ni na trenutak se ne upitajući jesu li privlačni kao osobnosti, što nude kao karakteri i vjerujući da će netko temelj za zajednički život iščitati iz linka tuđe pjesme, par floskula i kojeg komplimenta.

Traži se karakter.
I traži se, jebiga, klik.
Iznimno je gospodski i zrelo prihvatiti mogućnost da nisi taj, bez potrebe da kreštiš, rušiš i naričeš.
To su izuzetni muškarci, pa opet, bez ikakve naklonosti barabama i pogrešnima, ljubav je više i od toga da prepoznaš izuzetnost.
Ljubav je neka vrsta čarolije i tko zna kako se spajamo. Netko će reći: feromoni, sigurno ima i biokemijske osnove.
Ali neka ostane na tome da je sve to jedna- čarolija.
I ne trebamo puno analizirati.

Dogodi se, ili se ne dogodi.
U obje varijante, valjalo bi ne ispasti bolesna konjina.