balada botswana

plesni podij zvan vrijeme jos uvijek je otvoren za sve one kojima noge mogu pratiti allegro ritam, ostali neka sjede uz rub i cekaju andante dionice.

uzdignute glave izlazimo na jos jedan plesni okrsaj iako nam emocije rade nered pri odabiru plesne forme, a da pri tome plesne cipele ne zele preuzeti odgovornost.

linije koje nas prate su samo spona s onim sto se dogadja u nasim ocima te ovoga puta vise ocekujemo ispod celofana, sarenilo svih prikaza odjednom postaje sivo, a fokus poklanjamo visim ciljevima.

tako nekako zapocinje ponedjeljak, a u utorak mozda ipak budemo spremni za glazbenike koji u sastavu imaju violinu jer ona dusi plete najmeksu postelju, a umu nalazi okrijepu.

sicusna nada i dalje postoji da posljednji ples cuvas za mene.

Odustajanje od inicijalnih verzala na početku rečenica, uporno i svakodnevno, je vjerojatno način da koji bi trebao podebljati važnost preumne poezije:)))) Pa ne vidim neku razliku:P

jedino od cega odustajem je biti u okvirima :-))

Prevažna stvar, od kojih svijet svakako ima koristi i bit će bolji nego prije:)))))

Tvoj je okvir taština:P

moja taština je moja borba, volim je takvu kakva je i možda da ne postoji ovo ne bi bio ja :-)