balada botswana

igor i goran su mi bili najbolji prijatelji u osnovnjaku i nas troje smo se stalno družili.

jednom su se posvađali, čak su se i potukli i to fest.

meni je bilo jako krivo, nisam htio odabrati stranu kad su mi obojica bili dobri, a zapravo najviše sam se ljutio na marina koji ih je zapravo i nahuškao jednog na drugog i čak je pomagao goranu kada ga je igor par puta bacio na pod, mislim u toj situaciji sve bi i stalo, ali ovaj gad od čovjeka marin je gurao igora da se goran digne i nastave se tuči, umjesto da ih je razdvojio.

cure su samo gledale sa strane i navijale za onoga koji je djelovao slabije, a to je bio goran. marin je čak i curama prijetio da moraju pomagati goranu kada god ga igor pritisne na pod pa su oni svi zajedno tada napadali igora.

ja sam pokušavao rastaviti ih, ali me je čopor predvođen marinom svaki puta uspješno spriječio, čak mi je u par navrata htio zavrnuti ruku, nekako sam se izmaknuo.

na kraju kad je sve skupa završilo igor i goran su izašli iz svađe s modricama, cure na čelu s marinom i njegovom bagrom su mene optužile za sve i tako smo kasnije opet nastavili živjeti s mojom krivnjom, a igor i goran se ponovno druže, ali od tada meni manje vjeruju.

zaključak: nemojte pomagati dobrim prijateljima u njihovim razmiricama, radije pomozite njihovim dobrim neprijateljima da oni odluće tko će na kraju pobjediti, a tko biti kriv.