zmajić

Da b rječ
reko...

I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče
Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni teški jamb...
Podne je. – Kao voda tišinom razlijeva se
Sunčani ditiramb.

I pjeva: ''Ja sam danas ispio sunce plamno.
I žilice su moje nabrekle ko potoci.
U utrobi se mojoj ljuljuška more tamno.
Na leđima mi šuma, što nagli trgnu srh.
Dvije stijene, dva obronka postaše moji boci,
A glava – gorski vrh.''

I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče,
Dok sunce s neba lije na zemlju žar i plam:
''Zemniče, ja sam himna, što bruji za oltarom,
Dok gordi šuti hram.
... Izađi! – Što se kriješ pod krošnjom, u rupama?
Na kamu puž se sunča, na travi grije crv!
Rominja s vedra neba ko kiša od iskara
Sunčana sveta krv.

... Izađi – ti, koj niknu iz zuba ljuta zmaja,
Da budeš grm što gori, luk napet, plamen mač,
Al raznježi ti dušu milinje cvjetnog maja,
Al omekša ti srce jesenjih voda plač.
... Zaprznio te mrak,
Po zemlji sipaš žuč.
A tebe zemlja rodi da budeš čil i jak,
Da nosiš u njedrima radosti zlatni ključ.
... Ja gutam žar sunčani.
I osjećam u sebi gdje struje šumne rijeke,
Šumore zelen-luzi svjetlošću obasjani,
Klokoće vrelo, more pjeni se i krkoči,
Modri se grožđe, i zri bobulja sure smreke,
Niz bor se smola toči.
... Zemniče, ja sam pjan.
Oh, sunca, sunca, sunca!
Još led mi noge trni,
Pred očma još se crni
Odurni zimski san.''

I cvrči bez prekida,. i šiba teškim ritmom
Goleti ugrijane, lug mrtvi, sparni zrak.
Trepeće oštra pjesma ko vjetra na krilima
Dugačak svilen trak.
I pjeva: ''Slava zemlji i suncu i talasu!
Dajte mi kaplju rose na kori jasenovoj,
I kaplju žuta soka na bobi na smrekovoj.
Al velju snagu novu podajte mome glasu.
... Sunčeve žice idu od neba pa do zemlje,
Napete kao strune. Golema harfa sja.
Mnogo je ruku dira. – Nebesa zabrujaše,
I sluša zemlja sva.
Mir je na vodi, muk je u docu i luzima,
Al čujem velje srce gdje kuca sred dubljine:
Bojiš se, zemljo majko, da onima pod prstima
Ne zamre pjev sunčani, žica se ne prekine.
... Zemniče, čuješ poj?
Šumi ko srebrn-more,
Zuji ko pčela roj.
I pjeva: ''Svijet je lijep, a život dar je s neba,
Al žeđa nek ti bude velika, ljuta glad.
Pa gutaj vatru moju i siši mlijeko moje,
I bit ćeš sveđer mlad.
... Oh, sunca, sunca, sunca!
I vonja sa doline
I vjetra sa vrhunca!
... Zemniče, ja sam pjan.
Gle, iza žbuna viri,
Pomamnu pjesmu sviri
Na fruli nagi Pan.''

I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče
Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb.
Podne je. – Kao voda tišinom razlijeva se
Sunčani ditiramb.

V.N...

Cmok..

Onoj...

Što reče...

Vidjećemo....

sto gromova da iz neba vedra šikne ne bi čudo bilo kao ovo tvoje :-)

Gle jutro vedro
I sunce nam se smiješi sa svojih visina.
Pođoh farbati ogradu.
O kako je lijepo jutro
I ja pjevam pjesmu proljeću.
Farbam i znam
Da Sunce voli mene marljiva.
Gle kako mi se smiješi,
Sunce,Sunce moje milo!
Ali sred te divote
Da podsjeti me da tek smo prolaznici
Gle pauk mali što pozdravljao je Sunce poput mene
Pod mojim marljivim kistom osta za ogradu slijepljen.
O pauče moj,
Tek izišao si na svjetlost dana
I veselio se kao i ja
A već ti sudba huda ugasne život mlad.
O pauče moj,
Ni meni se više ne smije Sunce milo
jer plačem za tvojom nesrećom.
Gle tmuri se nebo.
Pauče moj,
Pauče moj mali...

A-M..

Vladimir Nazor je za mene kralj poezije na ovim prostorima.

A što se tiče druge pjesme, volim paučiće jer donose sreću:)

A ovo ljubljenje..

Da ti za čas napišem
pjesmičicu..

EVO....

Ja te ljubim...
A ti se više...
Ni ne rumeniš..

Vre tičeki spiju
A šume mučiju,
Naj moja popevka zvoni
Po dolu i gaju,
Po dragomu kraju,
Od kojeg mi lepšega ni.
Tu brat mi je vsaki,
Tu doma sem taki,
Pogodit bi mogel i speć,
Poznati su puti,
Tu vsigde je čuti,
Ljubljenu domaću mi reč.
I srce mi greje
I z menom se smeje
I v žalosti plače takaj.
Em nikaj ni slajše,
Ne čuje se rajše
Neg dobri i dragi naš kaj!

D..D..

E, neće valjati ako se ne rumeni.

Jer, usne se jako lijepo rumene poslije sočnih poljubaca;)

A je je...

Čuja sam da se
to rumenilo..

Ak se za istać ljubi...
Razmaže..
Mal tam mal vam..