balada botswana

ludo je ovo neko vrijeme bez tebe, cini mi se kao da mi nedostajes, a zapravo te nikada nisam niti upoznao.

mastam kako bi nam bilo da si ostala, mozda bi ipak prihvatila to sto nisam onaj o kojem si mastala.

mastam i ja, to je prirodno.

da se bar pojavis na tren jer toliko ti toga imam za reci.

prvo mozda ono i najvaznije da njih dvoje nisu vise onako prisni kao nekada. sjecas se kad sam ti govorio da to jednostavno nece potrajati samo zato jer je on nemiran i da ona to nece moci podnijeti zauvijek, ona je tako plaha i preplasena. znala je uvijek tocno sto zeli, samo nije inzistirala. zeljela je stabilnost koju on nikako nije mogao donijeti.

drugo sto bi ti rekao je to da ona vise ne mirise na cvjetove narance, sada je nekako vise u oblacima mirisa jasmina i svaki puta kada prodje tesko se priviknuti na to i kao da vise nije ista. ne poznajem ni nju vise jer ostario sam pa time mozda ocekujem da ona zbog svoje ljepote nije i da svim silama mora ostati ista. sebicna ocekivanja za nekoga tko tvrdi da najbolje razumije sebe samoga.

trece bi ti htio reci koliko je lijepo proci drvoredom javora, bas kao nekada kada smo bili mladi, oni se nisu promijenili i jos su tu, samo je mladost otisla, a ti ces, znam, jednom vratiti se u moje misli i biti zauvijek sa mnom.

svi moji kistovi i platna te ocekuju. zudim da ponovno budes dio mojega svijeta jer tako je sivo bez tebe i svi potezi su umorni kao da nikada nisu odmorili. jedino mi je dusa svjeza i traziti ce te do zalaska jer sada znam da samo ti vrijedis srzi mojega postojanja.

Dodajem lajk :)

hvala

Nad prolivenim mlekom se ne plače.
Jedino , ako i ponekad da.
Ljudski je.
Ma lajkam te i ja.
Za trud ;)

vec sam jednom ranije nekome u komentar odgovorio da svaka slicnost sa stvarnim likovima i dogadjajima je slucajna. sve to je plod moje maste i takvog kakav je nekad sirov, a ponekad resh stavljam na stol citateljima te oni mogu uzeti sve ili samo djelic onoga sto im fali kao zacin njihovoj masti. drago mi je da netko cita i hvala

Kaj ga mutiš Smokvin liste hehe,..
Nećeš nam rec ko si a vis da te puno nas zna, a kaj se pisanja piše nemre se pisat o neprozivljenom.
U to bum ti povjerivala kad počneš pisat SF .
Ne prije :)

da me znas sigurno ne bi napisala to, a kada bi me i upoznala bila bi prije svega vrlo iznenadjena.

prvenstveno jer to ne bi ocekivala, a vidis to je najljepse sto nam se zapravo moze dogoditi ovdje ili bilo gdje drugdje, bas to, da prozivimo nesto sto neocekujemo.

i znas sto lijepo je kada te drugi znaju jer od onih koje znamo imamo najveca ocekivanja, a kada su velika ocekivanja onda su tu i emocije, onda sve dobiva smisao :-)

Niko nikoga dokraja ne poznaje, a sami sebe možda najmmanje. Trigeri su ono kaj nam pomaže upoznat sebe i najčešće se i tu bez obzira na predznak iznenadimo ;)

Javila sam ti se na pvt tek kad si uskrso il kaj je već to bilo, i rekla da mi je rukopis poznat, pa sam te pokusala užicat te da mi pomogneš osvježiti pamćenje, nećeš, pa dobro - nemoj :)

Emocije u nama bude skoro svi, al opet - predznak ?!?
Sve je dobro dok nismo ravnodušni.
Cilj postignut .

:-)

c/p "da se bar pojavis na tren jer toliko ti toga imam za reci"

Eh, da bar...

Jako lijep tekst.

Naročito zadnji odlomak.

semplice hvala

Molim. :)