Zapisi jednog zavodnika

Čovjek jednom umre u beskonačno malom vremenskom intervalu. Praktički čovjek umire beskonačno mnogo puta u bilo kojem vremenskom intervalu . Kako to znamo? Promatrajte ovaj trenutak, prisjetite se jednog trenutka prije njega, Što osjećate prema sebi u tom trenutku?Svjesni ste da ste to vi, ali ipak ne gajite prema toj osobi osobite osjećaje... To vrijeme je prošlo, te osobe više nema, kao da vam je svejedno što je bilo s njom. Njena iskustva, sve što je radila trajno je utkano u vas, u vaša sjećanja, vaše financijsko stanje, vas privatni život, no ta je osoba ipak prošlost, ako se prisjetite neke patnje (npr. neke ozljede koja se toj osobi dogodila) ne muči vas to baš previše, muče vas eventualne posljedice koje je ta ozljeda ostavila na vaše stanje u promatranom trenutku i način na koji Pretpostavljate da će ona u budućnosti utjecati na vas. Suosjećate s tom osobom, ali ne osjećate da ste to vi, zaboravljate bol koja vam se tada činila neizdrživom, i mislite samo na sadašnjost i budućnost, osjećate kao da vi niste ta osoba - i niste... Ta osoba je mrtva, vi samo imate ista sjećanja kao ona. Najbolje se to očituje ujutro kad se budite, svjesni ste svog postojanja, ali kao da vaš život počinje iznova... Nameće se vrlo logičan zaključak koji sam već naveo: čovjek umire svakog trenutka, svaki trenutak je novi početak života koji od starog preuzima samo sjećanja i svjestan je da je on samo nastavak tog starog. Mi smo se toliko navikli na te promjene da nam se naš život čini kontinuiranim (što očito nije-ako ništa iz činjenice da u snu gubimo vezu sa svijesti). Što učiniti da nikada ne prestanete postojati?Iz uvodnog teksta vidljivo je kako smo se mi ljudi u potpunosti navikli na konstantna umiranja i rađanja, no što kada se dogodi prava smrt? Tu postoje dva problema: jedan je trajni gubitak memorije (raspadamo se pa tako se i veze među neuronima - koje su kako se pretpostavlja odgovorne za pamćenje raspadaju) drugi je nestajanje upravljačkog mehanizma - to je ono za što nam se čini da je vječna duša, međutim to je nešto što neprestano umire i rađa se, no tada u trenutku naše smrti umire zauvijek. No nije to tako strašno, upravljački mehanizam je opet najobičniji neuronski sklop... Tehnički gledano može se usporediti s operativnim sustavom kompjutora... Svi upravljački sklopovi su više - manje isti - razlike u donošenju odluka kod pojedinih ljudi uvjetuju genetske predispozicije (koje spadaju u upravljački sklop) i utjecaj okoline, i naravno sadržaj memorije - sjećanja. Koja korist od svih ovih zaključaka? Recept vječnog života je vrlo jednostavan, sve što trebate učiniti je vašu memoriju u potpunosti identično preslikati nekoj drugoj osobi. Što se tada događa? Ta osoba zapravo postajete vi, vaša eventualna smrt u svom prvotnom tijelu nema nikakve veze, vi nastavljate živjeti u drugom tijelu. I to ste doista vi... Kako sad to? zamislite da vas noćas dok spavate otmu znanstvenici, kopiraju sadržaj vaše memorije u nekog drugog (tko je da stvar bude bolja vašeg klona), vas ubiju, a vašeg klona stave u vaš krevet... Kada biste se ujutro probudili pojma ne biste imali što se dogodilo i jednostavno biste nastavili živjeti i doista za vrijeme spavanja vi ste ionako mrtvi, bitna su samo sjećanja jer ona zapravo predstavljaju bit čovjeka - sjećanja su ono što se ne smije izgubiti da čovjek ne bi prestao postojati, duša je zapravo samo nebitni upravljački mehanizam koji je kod svih ljudi gotovo isti. No ipak, kada bi vam znanstvenici ponudili ideju da će vas učiniti vječnim tako što će vaša siječanja kopirati u nekog drugog to vam se ne baš ne čini kao pravo rješenje - vi umirete, koja korist za vas sto je vaša siječanja nastavljaju postojati... Iako ste ta siječanja zapravo vi, ljudima vječni život kopiranjem siječanja se baš ne čini kao rješenje...No postoji i jedna druga teorija koja bi ljudima mogla omogućiti vječni život. Pretpostavimo da su znanstvenici budućnosti u mogućnosti napraviti uređaj koji ima sve sposobnosti kao ljudska glava. Dakle na njemu se nalaza oči, uši, nos, usta, centar za ravnotežu i naravno, mozak. Taj uređaj spojimo nekom čovjeku paralelno njegovom mozgu. Umjetni mozak smo konstruirali baš za tog čovjeka (obavlja funkcije identično kao njegov - genetske predispozicije su uzete u obzir). U umjetni mozak kopiramo sva čovjekova siječanja. Sada on ima dva mozga koja rade identično, dakle istovremeno razmišlja s oba i misli su mu potpuno iste - jer su oba mozga ista. Nakon nekog vremena isključimo mu osjetila u njegovom pravom mozgu. Ostaju mu dakle samo ona koja se nalaze na staroj glavi. S vremenom taj čovjek dobiva osjećaj kako se on, njegova duša, nalazi u novom, umjetnom mozgu jer s njim gleda, sluša, u njemu je centar ravnoteže što za posljedicu ima da se čovjek poistovjećuje s njegovim novim mozgom, odnosno cijelom glavom. Sada mu isključimo njegov pravi mozak... No, njemu to više nije neki udarac jer on normalno nastavlja razmišljati sa umjetnim mozgom i smrt starog doživljava kao npr. amputaciju malog prsta... Dakle nakon smrti prirodnog mozga čovjek normalno nastavlja živjeti s umjetnim, koji je, naravno, u teoriji, vječan i neuništiv... I tako će naš čovjek živjeti vječno.

Ma daj da ti ponude prihvatila bi odmah!

Ja bih.

Postoje ljudi koji čitav život žive kao da imaju vještački mozak...kao slijepi svjedoci samo ovog i ovakvog trenutka...u procjepu između prošlosti i sadašnjosti....
Mislim da su to,u svom neznanju,"najzadovoljniji" ljudi.:((

Mirisnaaaaaaaaaaaaaaa!!!

Ne viči!!!
Čujem te...moja osjetila još su uvijek prirodna...:-)))

Ok.

LOT,JESI LI DOBAR JUTROS?
Nevjerojatno da si ti ovako pomirljivo reagirao..:)))
Ili i ti funkcioniraš na "principima vještačkog mozga"? hahhahaha...

Mirisnaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!

hahhahahhahahahhahaha....
To u nedostatku komentara?
Ma ljudi,jeli to moguće??????

Kada mi je teško, tješi me to što ne živimo vječno....Bože, kakva bi to kazna bila

lata, lata, lata ... oprosti, to mi je bila prva reakcija. A druga?

interesantno,ali mislim da ljudi ne zele to,mislim da ima dugih mogucnosti zivjeti vjecno,npr.. vidis hitler nece nikada umrijet(ne daj boze da se nekoga jos takvog sjecamo) ali mislim da zivjeti vjecno je da te se drugi sjecaju....
znaci :ucini nesto po cemu ces ostati zapamcen :))

Trezven komentar...istinit i životan!
Potpisujem..))

Daj ne drobite gluposti!!!! Vječni život mudraci su davali živote da otkriju tajnu besmrtnosti a tek alkemičari! Pa tko ne bi volio vječno živjeti? Samo budala!

Samo budala bi htjela i voljela živjeti vječno!!!
I NIJE GLUPOST SVE ONO ŠTO NIJE POTVRDA TVOGA RAZMIŠLJANJA,umišljeni Sveznadare...:)))

'Tajna vječitog života' Hm, kako bi se na tom moglooo zaraditi :))