balada botswana

bezbroj riječi zamornih tekstova
ne mogu dočarati potjeru za značajem
vlastite uloge sumorna života

utrke s razumom ponekad završe
prekidom pa sivilo isčekivanja idućeg
pucnja za novi start prevlada samoća

utjeha tako daleka prijateljica iz noćnog
provoda dolazi tek kada pred našim očima
rođenje novoga početka gubi smisao

vječite petlje nedoživljenih slika koje negdje
na zidovima novo sagrađenih dvorana
prikazuju što je moglo biti da je krenulo drugim stazama

prekidi valova označavaju dodir nepreglednih
otoka na kojima uznemireni vapaji brodolomaca
rijetko dolaze do spasilačkih timova

pitanje da li ovo mora završiti kao iz scenarija
nesretnih filmova ili ćemo ipak ugledati trenutke
istinskih osmijeha prije posljednjih scena