Čovječe, kakav blog!

Jučer, nešto iza 22 h.
"Volio bih isprobati kakav je osjećaj voziti".
Odemo na veliko parkiralište (naravno, nisssmo palili auto... samo smo sjedili i dobivali osjećaj za gas, kvačilo i tak :))
Bebu čuvala grenma. Pitam ga je li za hot dog s pumpe.

Odemo u noćnu vožnju do Gospića, volimo to. Praznici su pa idemo kasno spavati.
Slušamo Desingericu i pjesmu Ccokolada, pita bi li njemu dobro stajalo da obrije glavu, rekoh nemoj šteta je imaš prelijepu kosu, a daj mama, ma može radi što hoćeš narast će dok se budeš ženio.

Na pumpi digne čep od auta onaj prednji- ne čep nego znate što mislim- i ulije vjetrobransku tekućinu, to mi sredi jer ja to ne znam.
Stojimo da bi platili. "JEBOTE! TI SI VIŠI OD MENE!!!"
Premjerimo se pred staklom od Ine.

Moj sin, dvanaestogodišnjak, u odrazu VIŠI od mene, krupniji, veća glava široka ramena, ja došla sitna neka jadnica (a imam 180/80), točno ono majčica stara uvela pored njega!
ZNATE KAKAV JE MACAN.
I ja to rodila, to moja beba.
I kaže on meni "pa da... ja ću ti biti prek dva metra... a i Pjer će ti biti ogroman... a kaj si misla"

Srce mi je tako nekako kao kuća.
Je slomljeno i izraubano i pijem Strauss kapi (100 ml oko 90 eura) nakon svega jer mi krene srce lupati otkad se Ita objesio. Ali dogode se ovakvi trenutci i to kao da me sam Bog u čelo poljubi i kaže "dobro je, mala, idemo dalje, ima još".

Kakav ljepotan, vi to ne možete zamisliti. Da ste nas vidjeli u odrazu- ja došla tako neka malecka mamica. JA došla malecka.

A možda, kad budem stara, pristanu na neki selfi sa mnom ja u sredini piece of shit.
Jebote možda ja budem mogla nositi štikle makar za fotku s nekim da ne budem mala.
Možda sve jednom bude imalo smisla.
Kako su to lijepi dečki.
Samo da budem dovoljno jaka da ih čuvam, da im SVE omogućim, da se izborim.
Moram biti jaka ali ne agresivna; moram biti nježna ali ne mekana; moram biti istinski stritfajter i razbit pičku tko ih takne; moram postići da imaju sve što žele.

Kako sam vam ja malecka izgledala u tom staklu od Ine. A to nije neki frajer kužite lijevi, to je MOJA beba.
Nemrem vam opisati koji sladak osjećaj. E, mama to hranila na žlicu, mama kupovala teletinu i brancine na Mrsićevih 1600 kn, je je. I sad ga evo. A ja mala kao da sam Danijela Martinović omg preslatkica kajli minog :)

Za Tomu- tek što je on Dalmatino (Montenegrino je 1/8, po mom djedu) Link
Pjer nam se tek treba pokazati, zasad samo imam prijaviti da je toliko šarmantan i da to dijete GUŠTA kad može šarmirati makar babu iz sela, takvo što ne vidjeh :)))