balada botswana

od danas želim biti najbolji gubitnik,
a to je onaj gubitnik koji slavi sve svoje poraze zbog mogućnosti učenja iz njih

od danas više ne želim biti najgori pobjednik,
a to je onaj pobjednik koji ne slavi pobjede zbog straha od toga da ne postane gubitnik

pobjede ionako nisu ništa drugo doli okretanje leđa porazima, a koliko ih samo treba proživjeti da bi znao što iz njih trebam ponijeti želim li učiti iz vrijednosti izgubljenog

Ojjjj....Lovore!
Ovih dana imala sam smrtni slučaj u obitelji....no..kako ja svima čudna kažem"Sretna sam da je umro...bio je bolestan ..nije više mogao živjeti ..a to što je živio nije za nikoga jer...strašno je !!!
I ..stojim tako na pogrebu i dugo je sve to trajalo...došli lovci pa govore..došli vatrogasci pa govore..prijatelji ...a ja kao netko ko ga je jako volio..gledam u nebo i tako kočim suze da stalno ne teku i mislim o toj prolaznosti života i kako nije fer da baš na takav način mora skončati.
I znaš kaj???Tak si želim dati priliku da pogriješim još koji puta kao što i jesam X puta...da budem poražena i budem gubitnik..da budem sretna i budem pobjednik i želim si jednostavno dati priliku da živim...a to mi je sve teže i teže...

ej, iskrena sućut. ne budem filozofirao, ali da očito to tako treba jednom završiti.

ponukao me jedan događaj za tekst, a poanta je da bi ljudi trebali slaviti poraze tj. nekako se bolje na njih i naviknuti jer ipak njih ima značajno više od pobjeda u čovjekovu zivotu i ne mislim tu samo na one ljubavne već i na zdravlje, posao, jednostavno život.

porazi, o porazi kada bi barem bili prolazni.

Hvala!

Radi tih poraza sreću jače doživljavamo kada pobijedimo..to je život.Ja drugačije ne bi ni voljela..bilo bi mi dosadno:-))