O životu

A ne ne radujte se prerano,nećete se me tako lako rješiti,jesu
veridbe u pitanju,ali nije moja veridba u pitanju već od kćerki
mojih sestara,dvije veridbe.
No da krenem od početka.Danas malo pre podneva zvoni mi
telefon zove me sestra koje radi u Austriji,znao sam da je u
Žepču kod svoje kuće,ali nisam znao da je došla u Banja Luku.
Kaže evo me kod boske u Banja Luki sa kćerkama i sestrinom
kćerkom,kad moožeš doći da idemo na ručak?
Kratko razmišljam,neću se presvlačiti mogu u trenerki i majici
na ručak u hotel,trebam samo sjesti iz sobni kolica u elektro
motorna kolica i krenuti.
Dolazim za 20 minuta odgovaram.Kao što sam i rekao 20 minuta
kasnije se pozdravljamo ispred boske,one 4 ljepotice i je koji
kvarim ljepu sliku :))
Idemo u hotel bosnu na ručak.Pričamo o svemu pomalo onda mi
kažu za te dvije veridbe,jedna od djevojaka je tu,a druga u Crnoj Gorii.
Eto ipak ima još uvjek ljubavi,a ja uvjek navijam za ljubav.
Dva sata kasnije one odoše nazad u Žepče,a ja u svoju sobu ili
kako bi to neki rekli svoj dom.
No kakave bi to veridbe bile kad to nebi pisalo na iskrica WEBlogu :))

E...pa neka im je sa srećom:-))

Da Arapo same su izabrale svoju sreću :))

Čestitke i od mene:-)

Lana hvala u njihovo ime :)

Čestitka

Hvala Jarac :)

Sretno!

Hvala BZ u njihovo ime:)

Lijepo je pročitati ovakvu vijest...i treba se time pohvaliti i poželjeti im "u dobru i zlu,dok nas smrt ne rastavi"...
Sretno im bilo i neka ostare zajedno :))

sretno im bilo objema ))