balada botswana

najljepše se one male ili velike unutarnje revolucije

živjeti kao revolucionar i imati suprotan stav od trenutno
nametnutoga možda i nije tako novo, ali prizivati revolucije i to u sebi, a nikada ne izaći na ulice ponekad može biti jako zamorno

kuhati, a nikada ne probati rekao bi netko - možda te izmjene unitarnjih prioriteta ili je jednostavno dovoljno dobro da bi riskirali u nepoznato ili pak još jednostavnije kukavičluk

što god od toga bilo značaj revolucije prožima um, a može i tijelo. taj konstantan otpor prema aktualnom, ta konstantna borba sa samim JA otkriva nespremnost na radikalni potez da se odrekneš izražavanja nezadovoljstva, a možda navlači i ovisnost o težnji za promjenom na koje nikada nismo spremni

pravi revolucionari u stvarnom svijetu najćešće u onim političko-ekonomskim okruženjima izlaze na ulice i najćešće ih gledamo u francuskoj. pitam se imaju li i oni te unutarnje revolucije s kojima se žele boriti vječno bez konkretnih poteza nad samim sobom ili jednostavno 'istresu' tu svoju potrebu u stvarnom okruženju gdje ne štede izražavanje vlastita mišljenja i stava.

možda je vrijeme za put u neku vlastitu francusku i napokon u sebi vidjeti kako je izaći na ulice i sebi dati do znanja da mislimo ozbiljno.

u nama nema kritične mase koja bi nas pokrenula već prve i posljednje korake moramo učiniti sami kako bi utjecali na promjene :-)

hm...jasno mi je da govoriš o unutarnjim revolucijam, iako su meni i ove vanjske manifestacije ala francuza drage! baš sam jučer napisala jedan blog na temu tih unutarnjih "saznanja i znanja" koja nikako da iznjedre neku revoluciju u našim životima već vozimo po šprancama (objavit ću ga večeras). ali, što je uopće revolucija..nekome izaći iz kuće i otići u drugu birtiju na kavu a nekome otići na drugi kraj svijeta za novim doživljajem? a nekom je revolucija (ta me zadnja nekako ostavila bez daha) otići npr na čvenk s nepoznatom osobom s iskrice u drugu državu dakeko na zapadu! nikad ne sumnjajmo u sebe jer ne znamo kakvu revoluciju možemo izvest...čak i ako smo jedini predvodnik nove ideje!

a da je naporno živjeti ko revolucionar, jest! uvijek drugi više očekuju od tebe nego li od sebe!

bravo za francuske razbijače.
Ne malom broju ljudi uništili su imovinu, poslove, onemogućili stanovanje i običnim smrtnicima zagorčili živote. Pitala bih vas da ste imali imovinu na njihovoj ruti razbijanja, da li bi im pljeskali.
Nisu dirnuli vrh ni one koji odlučuju o razlogu njihovog nezadovoljstva.

s~t'o ja ti fakat ne znam kaj ovi neki pišu, kakve njih revolucije more. da, možda nisam bio dovoljno jasan, iako vidim tebi jesam, ja kak' i veliš pišem o unutarnjim revolucijama i o tome kako je zapravo teško biti revolucionar bez revolucije :-) a neki šalju poruku kao da navijam da u francuskoj nekome razbijemo izlog, svašta, ali kako kaže tu jedna mi poruka fakat je zabavno čitati to ;-)

da bar nisam revolucionar, ili da ak' već i jesam da onda neki izlog u sebi ja razbijem pa bi bar neka staklarica imala posla da ga popravi :-)))