balada botswana

nedjelja prokleta nedjelja
nigdje nikog, pustinja

i dok jednima je tak svejedno koga će danas sresti
i gdje će završiti ili s kime početi

u našem malom selu sve je još uvijek nerealno redovno
auti su krenuli i osjeti se to nedjeljno jutro kad se pitaš
može li trajati pinkicu dulje, a evo već je 8 pa samo što nije gotovo, za sve one spavalice jutro traje samo do 9, a ne do podne kako neki misle

patke i patak su u obilasku, redovno kao i svako jutro, oni kavu piju rekao bi oko 6, a sad je obilazak po potoku da stignu ručak i sve ono kaj ih čeka do kraja dana

sunce blješti mi u oči ko' da je struja besplatna, škicam i niš' ne vidim, možda i bolje jer nema se kaj za vidjeti, tamo se ionako sve stalno okreće

možda će vas danas nešto pokrenuti da izbacite sebe ili se iz rutine, a možda nešto i uspije zadržati da ostanete u njoj

ja samo znam da ni tih cca 500 m/s na ekvatoru, a niti ovih 870k km/h oko središta mliječnog puta neće uspjeti izbaciti moje misli s tračnica jer danas razmišljam kako to da svi mi novi koji dođemo nakon tih nekih starih mislimo da uvijek znamo najbolje, možda je i to jedna od temeljnica da nas se drži u neznanju ili barem malo manje uplašenima

tko ima koronu neka brzo ozdravi, tko odlazi sretan mu put, a tko ostaje jednostavno neka se prepusti kretanjima samo neka se drži svojih tračnica jer inače nećemo znati u kojem smjeru krenuti kako bi izbjegli frontalne sudare

za one koji se pitaju kakve to veze ima s jogurtom kojem je prošao rok trajanja reći ću samo da je izvrstan dan za štrudlu s jabukama i gore štaub šećer, a unutra ne previše cimeta - uz to bijela kava, ali ne ova instant nego onda druga na 3 dizanja od koje miriši cijelo susjedstvo ;-)