zmajić

Jučer na veče..
Paljenje svijeća..
33.g..
Za 33 ubijena..poginula
i nestala...

Kolona sjećanja..

Danas kad stojimo u šutnji , okupljeni oko tvoje spomen ploče, koja nad podsjeća na sve preminule ali i žive hrvatske branitelje, iznova promišljam o slobodi, slobodi naše zemlje, ali i o smislu podnesene ljudske žrtve svakoga od vas.

Naša je zemlja krvlju natopljena, ali i krvlju oslobođena. Ratom razorena, ali i molitvom iscijeljena. Smrću nedužnih obavijena, a životima mnogih oslobođena. Hrvatska je danas ovdje, neovisna i slobodna.

I dok se ovih dana izlijeva osjećaj domoljublja, vjere i spomen na svakoga od Vas, istodobno stojimo pred jednom neugodnom činjenicom, pred glasom svih žrtvi koji i danas odzvanja. I onih koji su poginuli i onih koji su živi.

Neki su ostali kao zaboravljeni i kao da ne znamo što s njima. A krenuli su u rat u ime svih nas . Braneći svoju zemlju od neprijatelja, sukobljavali su se s još težom bitkom u njima samima . Rat je aktivnost u kojoj najviše stradavaju ljudske duše.

K..K..

Do novog rata! Ako se sjećate žrtava za Hrvatsku red bi bio da se sjećate od stoljeća 7. Ovako bagatelizirate sve prije Domovinskog rata!

Već sam napisao..
Tebi više puta...

BUDALI POMOĆI NEMA...

Pocivali u miru Bozjemu

Pa tebi fakat pomoći nema! Napisao si više puta i opet pišeš.

Tomo Hrvatski vojnik se kao covik moze poistovjetit sa istim takvim ljudima u svim ratovima kod nas ili u svitu, jer smrt, krv, strah, bol je ista.

Ali vi "biciklisti" sigurno nemozete to, vi mozete samo saosjecat sa svim sebicnim guzicama u toplo spremljenima.