Vila Sila

Dva tanka potočića krvi tekla su mi ispod lijevog koljena, i šarala mi nogu i bijelo dno u kadi. Kvragu, opet sam se porezala sa britvicom u žurbi, i to baš sad prije izlaska sa gotovo savršenim likom. Iako, dal' se uopće za ijednog muškarca u 62. godini života može reći da je savršen, a pogotovo nije za ženu 20 godina mlađu. Realno bi bilo da znaju da nisu više premija za 20, ni za 30 godina mlađu, al' eto, smiješno je što ne znaju, i svejedno očekuju da ih se gleda kao Apolone, a ocvali su već sve do jaja.
Taj koji dolazi po mene sad za koju minutu da me odvede na večeru, na slikama je izgledao markantno, a na telefon djelovao šarmantno i obećavajuće. Nažalost, po boji glasa koja mu nije bila baš preduboka, zaključila sam da mu je kita prosjek; 16, 17 centimetara najviše. Složio se. Priznao. Bio zaprepašten kako ja to mogu znati ovako na neviđeno.
Sjedila sam na dnu krvave kade, usmjerila tanki mlaz vode u svoju Caricu, i zamalo se onesvijestila i utopila od intenzivnog orgazma. Još se nisam ni dokraja pribrala, a on me već čekao pred kućom. Sranje. Ne podnosim perfekcioniste. Svaki razuman muškarac zakasni barem 15 minuta, to je taman dovoljno da žena zadovolji ogledalo.
Ne znam da li sam jedina koja ima publiku dok svršava, i to ne bilo kakvu, nego pokojnu familiju, i to najčešće moj deda koji je umro prije 20 godina. On sjedi na WC-u u mojoj kupaoni, i puši svoje jako smrdljive cigarete, i gleda me dok u kadi svršavam. Ispočetka me to jako smetalo i dekoncentriralo, i tjerala sam ga, ali sad sam već navikla da me gleda, pa mu obično kažem: Ajd, što si opet došao, ko' da ti nisi nikad drkao. Jedino zajedničko što sam genetski imala isto što i on je bio nepravilan nos, i to da nam je kopanje nosa bila opsesija. On je stalno bio naslonjen na dovratak radione, kopao nos i gledao na dvorište, a ja bi kopala nos gledajući njega kroz prozor naše kuće, to me baš posebno opuštalo. Ne znam da li je deda bio perverzan, al' znam da se sa mnogima iz našeg i susjednih sela kurvao, što je bilo prilično hrabro jer je baka bila opasna, dominantna i okrutna žena. S njom nije bilo zajebancije. Kad ga skužila da šara, dočekala ga sa srpom i ganjala po dvorištu, da će mu odsjeći kurac bude li ga još vadio okolo. Jedva je pobjegao. Baka je bila gruba žena, i bolje je baratala nožem i sjekirom, nego iglom i koncem, zato je deda stalno imao potrgano radno odijelo koje bi na području kite i jaja sam sašio sa čeličnom žicom, zbog čega mu je ona uvijek kad je bila ljuta rekla: '' Strijela te Božja udarila''. Dobro je znala da će ga drmnut u jaja.
No, vraćam se opet u kadu i svoju priču. Orgazam prije izlaska je dobro poznata i praktična stvar, tako je lakše ostati dama, inače bi cijelu večer samo na kurac mislila. Ne, nije istina da samo muškarci drkaju prije izlaska, i žene to rade, samo što će rijetko koja priznat to kao ja. Činjenica jest da je moja Carica dama samo kad je sita.
Rekla sam mu da ću izaći za 5 minuta. - Sjedni na moju terasu i čekaj. - Izašla sam. Bijela košulja, sjedio je uspravno na stolici. Kosa plava. Koža blijeda, a on proziran k'o duh. Bez energije k'o mrtva riba. Jedino živo što je bilo na njemu je bio parfem. Zagrlila sam ga površno, da provjerim jel' živ ili utvara.
- Pazi, uprljat ćeš mi košulju šminkom.
- Ah, ma neću. Pogledaj. Čisto je. Nije ništa. - Zagledala sam mu se u lice na 3 sekunde. Imao je male zbijene oči, mali nos k'o pekinezer. Nije ličio ni na muškarca, ni na ženu, nego nešto između. Naočale sa dioptrijom si je poravnao na toj malenoj njuškici. Kad liže, on sigurno ne može ni da diše. Jao…, baš aseksualno. Mali nos k'o u ženice, a mala kita i veliki ponos obično idu u paketu. Ne vjerujete muškarcu sa malim nosom, taj će vas zajebat sigurno.
- Trebao bih se popišati negdje. - Rekao je, a lice mu je cijelo vrijeme bilo voštano, nepomično bez ijedne emocije.
- Nećeš mi valjda pišat po dvorištu. Uđi, ravno niz hodnik je WC-e.
Ušao je, i izašao za pola minute. Nasmiješila sam mu se, samo da vidim hoće li pokazati znakove života, ali i dalje ništa, lice mu voštano, ukočeno.
- U tvojoj sam kući sad osjetio negativnu energiju. - Rekao je važno i uvjerljivo kao da je još pod dojmom mračnih sila.
- Ha, ha, ha, znaš što? Jedina negativna energija u mojoj kući je ona koju si ti sa sobom donio. Čudak. Hajde idemo. Gladna sam.
Sjela sam u auto koji je iznutra izgledao kao svemirski brod. Veliki ekran naprijed, i bezbroj svjetlećih točkica svud uokolo. Osjećala sam se nelagodno. Zakopčala sam pojas i nategnula ga da mi se ne zarezuje između mojih velikih grudi.
- Nemoj to radit, rastegnut ćeš pojas. - Nervozno me prekorio kao da sam dijete, a ne odrasla žena, i tu, u tom momentu sve mi je prisjelo. Debil. Uopće mu nije važno jel' meni ugodno i udobno, nego će sad još samo na auto da pazi. Još dok se vozio k meni, zvao je da me ispituje gdje može da se parkira, i ima li u mojoj ulici krađa, jer on vozi Teslu. Odmah sam pomislila: ''Ma jebi se ti sa Teslom milijun puta, idiote sitničavi.'' Zapeklo me u glavi, jedva sam zadržala misli nijemima. Ponašao se kao Kiborg, a ne k'o Čovjek. Možda mu se zato lice ne miče. Taj se lik nije cijelu večer ni jednom nasmiješio. Držao se kao da mu je netko palicu u dupe zabio. Ponosan i uspravan, a hladan k'o da je iz hladnjače izašao. Nismo odmakli ni par kilometara od moje kuće kada se na ekranu u autu pojavila poruka sa povećanom satelitskom snimkom moje kuće sa svih strana, sa izvatkom iz zemljišnih knjiga, ime mog oca, moje ime, članak o meni iz lokalnih novina, i još neki osobni podaci koje nisam ni stigla pročitati. Sve sam to stigla vidjet u par sekundi, prije nego je uspio sakrit sa ekrana.
- Što je ovo? Ti mene provjeravaš?
- Ne. To me kolege s posla samo malo zafrkavaju, jer sam izašao sa poslovnim vozilom van Zagreba, van dopuštene zone, a to ne bih smio. Pravila.
- Bolesni ste. Oni sad nas prate? Ček' malo, jel' i auto ozvučen, zato šutiš k'o riba? - Pitam i gledam ga napadno u profil. Kiborg i dalje šuti i uopće ne reagira. Vozimo se još par minuta u gustoj tišini do restorana. Situacija je bila prenapeta i prezanimljiva da bi me bilo strah, pa sam postala oprezna i znatiželjna. Malo adrenalina je uvijek dobrodošlo. Izađemo iz auta. On stoji k'o stup. Ja stanem pred njega, a njegov baršunasti parfem koji ga je bezuspješno pokušavao učiniti muževnijim, stao je između nas. Lice mu je i dalje bilo ukočeno. Mali nosić visoko drži, i par sekundi zuri u mene malu, bezobrazno samouvjerenu, i kaže: ''Mislio sam da si viša.''
- Mislila sam da si muško. - Odvratila sam brzo. - A sad više i nisam baš sigurna. - Krenula sam prema restoranu, a on za mnom. Osjetila sam kako me Kiborg zumirao i odmjerio nadljudski precizno. Jasno sam vidjela kako mu se u prozirnoj glavi, između tankih plavih vlasi ispisuju moji podaci: proporcije, temperatura tijela, tlak, krvna slika, ovulacija, i na kraju zaključak: ''Pojebi 60% , a Uništi 40%''.
Kiborg kreten je bio neodlučan, ali lakše bi odlučio da je znao da je u mojoj glavi bilo da ga Pojebem 0%, a da ga Uništim 100%.
Ušli smo u restoran, no osoblje nas je odmah ispratilo. - Oprostite, kuhinja više ne radi.
Kvragu, gladna sam i to ozbiljno gladna. - Ništa, idemo nekud dalje. - Kažem i krenem.
- Idemo mi rađe samo kod tebe doma na tvoju terasu, popit nešto i popričat malo. - Predloži on, jer naravno, Kiborgu hrana ne treba, a ja baš prokleto gladna i razočarana. Užas…, sad samo maštam o tome da mu zabijem šaku u tu malu njuškicu, i zabijem u limenu glavu, pa da mogu otić doma sama, i u miru pojest onu jednu paštetu što je slučajno ostala u frižideru.
Pristanem da idemo k meni doma samo da se čim prije riješim kretena. Vozimo se opet u potpunoj tišini. Ja namjerno zurim u njegov profil, i znam da ga to strašno iritira, al' ne prestajem. Uživam u tome kako mu se male nozdrvice šire od nervoze i nelagode. Nemam pojma što će bit dalje. Serijski ubojica sigurno nije, prenesiguran je. Može bit da je samo u pitanju neki oblik psihopatije ili sociopatije, pa je zaboravio popit tabletu. Morali bi svi znat kako lako prepoznati psihopate; oni na licu nemaju emocije. Stigli smo na moju adresu bez riječi. Teslu je precizno parkirao između dva grma, da ga lopovi sa ulice ne vide. Što je sigurno, sigurno je. Ja sam sjela na ljuljačku ispod trešnje, zanjihala se, i uživala u povjetarcu i ljetnoj večeri. Ljuljačka cvili a meni kruli u želucu i žudim za paštetom. Sjeo je na obližnju klupu koju je najprije sa svih strana pregledao da ne bi bila prljava, i ima li kakvih kukaca na njoj. Šutjeli smo. Gledali u sumrak. Na horizontu su još visjele zaostale krpice zalaza sunca, k'o žeravice bačene među crne oblake. Osjećala sam da se Kiborg bori između napada na mene i bijega. Bila sam iritantno opuštena, a on iritantno napet.
- Jao, sijeva. - Ustao je naglo. - Moglo bi bit tuče. Kamo mogu sklonit Teslu? - Vidjelo se da mu je baš frka.
- Možeš ispod drveća. - Odgovorila sam mirno. Bilo mi je zabavno kako se čudak usro od straha da se ne ošteti poslovni auto, a tu je došao njime samo da mene impresionira, ha ha ha…samo što se zajebo jer ja nisam Lim pička. Većina nejebača i vozi dobre aute, jer tako love Lim pičke. Opće poznato je da muški libido i veličina kite ide obrnuto proporcionalno sa cijenom auta koji voze. Što bolji auto, to manji libido, slabiji jebač. Da vam objasnim; skupi auto treba zaradit. Stres ruši kitu. Logika. Zato menadžeri jebu najslabije, a šljakeri najbolje. Likovi sa jeftinijim autima teže i rjeđe ulove nešto, a kad ulove, jebu k'o da im je posljednji puta. Savršeno. Oni jebu satima, kao da će im to bit plaćeno. No, Teslu dokazano, uglavnom voze najveći ekscentrici.
Mali nosić se jako uznemirio, ushodao po dvorištu, i kaskao lijevo desno k'o paradni konj, tražeći mjesto da sakrije Teslu od nevremena.
- Oprosti, ali moram ići. - Nozdrvice su mu se jako širile. Bio je silno uznemiren.
- Gle, napravi što je najpametnije. - Bila sam ravnodušna. Kiborg je krenuo prema Tesli, a ja sam se veselila pašteti tako jako da sam je već osjećala u ustima. Išla sam za njim da ga kulturno ispratim. Brojala korake koliko još ima do auta, evo još pet, četiri, tri…da se riješim kretena…dva, jedan i ooo ne…, naglo se okrenuo. Gledao me dvije sekunde. Zgrabio, i poljubio mokro. Uh, tko bi rekao da Kiborg ima i tekućine. Pogledala sam ga zaprepašteno.
- Idemo mi ipak u tvoju kuću popričat i podružit se malo. - Rekao je. Nozdrvice su mu se širile. Uzbudio se.
- A…ne znam. Ne bi da ti Tesla strada. - Pokušala sam se izvući, ljuta što želi pokvarit moju intimu sa paštetom.
Ušli smo u kuću…, Jao ovo je jako čudno.
- Nemam ni bogzna što za popit, a od hrane ništa. - Tražila sam po kuhinjskim ormarićima. Našla sam sok od pretprošle godine, koji nitko nije htio, ma za Kiborga će bit dobro, što on zna. Okrenem se da vidim gdje je. Nosić je sjedio na trosjedu i do kraja raskopčao košulju. Iznenadila sam se neugodno. Okrenem se brzo na drugu stranu, par sekundi točim sok, i brzo, diskretno izvadim iz ladice nož i zamotam u kuhinjsku krpu. Kad sam se opet okrenula i krenula da mu odnesem sok, već je opet bio do kraja zakopčan. Koji je ovo vrag, zakopčao se brzinom svijetlosti. Ovo je prokleto čudno, čak nije ni smiješno.
- Oprosti, bio sam preslobodan, otkopčao se. Prešao sam granicu. - Kiborg je nesiguran. - Zaključim.
- Sve je ok. Samo se ti raskomoti, vruće je ionako. - Sjednem metar i pol dalje od njega, u ruci držim nož zamotan u krpu. Gledam ga kako njuška sok, pokušava odgonetnuti od čega je. Sumnjičavo ga odloži na pod, a mene naglo dograbi, mokro mi uvali jezik, i odmah ruku među noge. Odgurnem ga.
- Lakše malo. Kriva procjena. Krivo si krenuo. Ja ne volim da se previše petlja po meni. Ja volim kurac. Razumiješ? - Malo me gledao, a lice mu i dalje jednako ukočeno. Otkopčao je hlače. Stavio moju ruku na nešto kratko i tanko. Držala sam mu kitu sa dva prsta ko kuhanu hrenovku koja se rušila lijevo i desno. Odmah sam vidjela da od toga ništa. Ja sam dobra i empatična žena, i nisam mu htjela reći da mu je kurac zakurac, jer to bi ga možda ubilo. Tko zna, možda i ovakvi čudaci imaju negdje programiranu dušu.
Prozor je bio širom otvoren. Vani je sijevalo. Nevrijeme se spremalo, a hrenovka mu je padala u svim smjerovima. Znala sam ja da je to zato što je zbog Tesle u stresu, ali mi je palo na pamet još nešto.
- Jesi li ti možda prije dolaska ovamo drkao? - Šutio je kratko vrijeme.
- Priznajem, jesam četiri puta. Bio sam jako uzbuđen što ću te vidjet.
- Aaaaaa…, kretenu, pa zašto toliko puta, gdje ti je pamet bila? I sad ćemo ja i moja Carica ostat gladne, a ti sad još samo na Teslu misliš, i ne možeš ništa.
- Oprosti, ovo mi se sada prvi puta desilo. - Opravdava se. Naravno, to uvijek kažu svi koji imaju probleme sa erekcijom. Kleknem između njegovih koljena na pod. - Zažmiri. - Kažem, a onda izvučem nož iz kuhinjske krpe, i prođem mu njime plosnatom stranom preko jaja. Uzdahnuo je, a onda shvatio.
- Kog vraga radiš? - Vrisnuo je k'o curica.
- Šššššš…mir, da ne bude krvi. Sad mi lijepo reci tko si ti?
- Moj novčanik je u hlačama, sama pogledaj. Uzmi sve, samo me pusti. - Dohvatila sam hlače, a nož sam mu cijelo vrijeme držala na jajima. Pogledala sam.
- Ha ha ha…, ti si samo građevinski inspektor, baš slatko. Kita bi ti trebala bit betonska, a ne od blata. - Nožem sam ga pljeskala po hrenovci i igrala se. Nozdrvice su mu se širile, sve je teže disao.
- Zaboravi. - Rekla sam, i nož bacila kraj njegove glave u drvenu sliku na zidu, te njega naglo povukla na pod za sobom, i stisnula mu njuškicu u svoju Caricu da liže, jer sam htjela da se bar malo osjeća korisno. Ponosna sam bila sama na se koliko sam dobrodušna. Lizao je, mučio se, a ta mala njuškica mu je cijela upala u moju Caricu, pa ni disati nije mogao, ali trudio se. Čak ni nije bilo loše, i čak je i
pogodio nekoliko puta pravo mjesto. Čak sam počela lagano putovati ka orgazmu, i osjećala sam da trebam još samo par sekundi po pravom mjestu. Samo još sekundu, dvije, samo još jednu i…
- Ambrozija ! Ambrozija ! - Skočio je na noge naglo. - Gdje imaš ambroziju?
- Pa što ja znam, polje je svud okolo. Jebeno si me prestrašio.
Nosić je panično tražio pumpicu sa kisikom u hlačama. Nozdrvice su mu se ubrzano širile.