emur si puove
Čitao sam stare tvoje objavotine.
Toliko su stare da je skoro smiješno čitati ih danas.
Rast je razvidan. Ne prema nebu. Nego rast u dnevničkom smislu.
Odrasli ljudi, ukoliko nisu kapetani brodova, ne bi trebali pisati dnevnike. Samo djeca. Jer se lisatanjem onda vidi kak brzo rastu. U svakom pogledu. Kod odraslih, se sve svodi na trenutno raspoloženje. I razmišljanja o inevitabilnom.
Postajem sam sebi dosadan.
p.s. I zato ću otić odavde, kako bi si bio dosadan negdje drugdje
16.06.2005. u 11:53 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
mani nisi nikad dosadan... i ne volim dnevnike, ljepsa su probrana sjecanja... a rast? mozda sam zato ostala mala, kako bi zauvijek sacuvala djevojcicu (ups, mislim pilence) u sebi ;)
Autor: crokoka | 16.06.2005. u 12:06 | opcije
perhaps. Perhaps not. Budući da sam višekratno cijepljen sproću patetike, neću pisat odjavni log.
Autor: tantralover | 16.06.2005. u 12:16 | opcije
A čitat ću vas i dalje. To ću svakako. Il, imaš pravo, to je trenutak u pitanju. Bio je trenutak tu već i prije samo ga nisam prepoznao...to su one svari kojima se čudiš koliko su jasne i kristalno čiste.
Autor: tantralover | 16.06.2005. u 12:28 | opcije
ponekad je potreban odmor od sebe... shvacam... nadam se samo da ces se vratiti, da si i ti vec zarazen onim virusom ovisnosti koji sve uvijek vraca ;) sretno!
Autor: crokoka | 16.06.2005. u 13:24 | opcije