;)

"Znaš da je to ljubav kada sve što želiš je da ta osoba bude sretna, čak i ako ti nisi dio njene sreće."

Prava ljubav nije o posjedovanju; radi se o dubokoj, nesebičnoj želji za tuđom srećom. Kada nekoga iskreno volite, njegova dobrobit postaje vaš prioritet, čak i ako to znači da ga put do sreće može odvesti u drugom smjeru od vas. Prava ljubav je kad nekome dopustiš da živi slobodno, bez težine tvojih očekivanja ili potreba.

Dobro je ovo napisano....nije loše....mada je u ovaj postić trebalo još dodati da se ne zaboravi na sebe, da se sebe ne zakida, našteti.......jer toga ima u roditeljskoj ljubavi, partnerskim odnosima.....u ljubavi između braće, što nije jako rijetki slučaj.....ima toga još.....
Ljubavi prema kućnom ljubimcu......

Jel to ono kako voliš susjedu ? Tu i tamo ju gricneš, a ostalo prepustiš zakonitom..... ;)

zdrni, naravno :)

a ne to :)

Jabsponzo....obrnuto govori....žena gricne susjeda, a on sretan da se ne mora mučiti....

eh da zdrni povelika je to muka ;)

ta faza dođe kada si prošao one stadije žalovanja...negiranje, bijes, pregovaranje, depresija, prihvaćanje...e tada kad ti je sve to prošlo i fino se iscijeliš možeš se nadati da ćeš misliti ovako...kakva bi Prava ljubav trebala biti

iako ova (navedena) Prava ljubav- ima podlogu iz katoličanstva...dakle nije baš za sve ljude moguća...jer ljudi smo, ne sveci...