;)

Najveće sumnje rađaju se i umiru u nama. Mi ih stvaramo, odgajamo, potpaljujemo i samo mi ih možemo i sahraniti. Nema čovjeka koji barem jednom nije život udahnuo sumnji. Preispitivanjima i onom jednom, ali najtežem – “Zašto?”.

Teško pitanje.
Možda zbog prethodnih neuspjeha.
Pobjednici ne sumnjaju !
Samo idu.

neka idu, ja ostajem :)

Zašto ?

zato sto mi se neide nikuda, gdje cu sad sa 50 :)

Život je putovanje kroz prostranstva. Najbolja su ona u nepoznato......tek se tamo otkrivaju najbolje stvari, čovjek sebe tamo najbolje upoznaje.....može u tmini i svjetlini.......spoznati u nepoznatom....

Upoznati se
U nepoznatom
To su čari života

Put u nepoznato da mi se otklona, izbrisala svaka sumnja, skepsa, nedoumica.......

Otklonula....

Da se klonemo sumnji....
A ne da pred njima klečimo ;-))))))

Sumnjama udahnuti život.....uf uf........jako loša misao

zdrni ne sumnjam da se danas osjecas velicanstveno :)

U mnogo toga sumnjati mogu samo profesionalni detektivi....te oni kojima je to profi deformacija....

Sumnje ruše samopouzdanje....vjeru u sebe....

Isto kao i PREviše biti siguran u sebe

Sumnje kojima se prečesto prepuštamo, jako brzo se ostvare....
Zato volim biti sumnjičav, dozvoliti da se uvuče u mene, razdire me. Ždere.
To mi daje ogroman apetit da ja nju požderem....
Specijalizirani gutač, kanibal za proždiranje sumnji,
pretpostavki,
i ostalih neprovjerenih
STAVKI....

tako je zdrni :)

sa svakim novim znanjem rađaju se i nove sumnje ;-)