košara čežnje
miris cimeta se isprepliće kroz jesenske misli
nekakav mi nemir noćas uporno remeti poglede u prošlost
odapete strijele na noćnom nebu spajaju zvijezde
svilen prizor mjesečine prkosi tmini
tijela nam odašilju frekvenciju čežnje
samo nam dodiri mogu umiriti strasti
tamo negdje daleko zauvijek smo ostavili trag
03.11.2024. u 23:18