košara čežnje

miris cimeta se isprepliće kroz jesenske misli

nekakav mi nemir noćas uporno remeti poglede u prošlost

odapete strijele na noćnom nebu spajaju zvijezde

svilen prizor mjesečine prkosi tmini

tijela nam odašilju frekvenciju čežnje

samo nam dodiri mogu umiriti strasti

tamo negdje daleko zauvijek smo ostavili trag

03.11.2024. u 23:18