grofica01

 
Život je izazov. To je za mene jedna od najboljih rečenica koje sam čula o životu. Dok ste mladi ličite na spužvu, koja upija sve do čega dođe. Odrastanjem shvatite da ne treba sve upijati. To je već napredak, ali virus "krivog usmjerenja" ostaje u vama, jer i dalje neizmjerno vjerujete najbližima. Preuzimate uz svu ljubav koju vam daju i sve nekritičke konstatacije koje su i vaši najbliži naslijedili. Odrastanjem smještate sebe po klasičnom redoslijedu: škola, fakultet, posao, brak, djeca, karijera, ekonomsko blagostanje itd. I najednom vidite, da nešto nije u redu. Što? Ovisi o vama: posao vam se više ne sviđa, supruga ili suprug ne odgovaraju standardu koji ste "skicirali", djeca su svojeglava itd. 

Neka područja cine vam se kao "prazna ploča". Ustanovite, da je ono što vas je oduševljavalo, jednostavno postalo obično. Ustanovite, da ste u traženju cilja (koji ste na kraju i ostvarili) propustili mnogo sitnih zadovoljstava, koje bi vas sada oduševile. Na žalost, mnogo toga vise nije moguće ostvariti. Želite ono o čemu vam u mladosti nije palo na pamet - zadovoljstvo. Zadovoljstvo uživanja u malim radostima koje vas svakodnevno okružuju. Možda shvatite, da je neznanje jedan od najvećih ljudskih neprijatelja. Shvatite, da je glavni krivac osoba sa druge strane ogledala pred koje ste stali. Ako ste shvatili smisao, a niste razbili ogledalo, postigli se ono malo ljudi u životu shvati - život je igra u kojoj sam sam igrač i režiser bez obzira na sve "objektivne poteškoće" koje vas okružuju. Izrečeno je pojednostavljeno. Ako niste shvatili zaboravite, to je samo igra. Ako ste ljuti ispričavam se. Ako nešto imate za kazati - kažite. Istrošite se, i to je napredak u traženju rješenja.

A sto ako stalno upijate kriticke konstatacije...

danas sam sreo frendicu koja je rekla da joj je s djetetom vec bed kak je brzo odraslo i da vec zavidno gleda one mladje, a prije je zavidno gledala one starije... pa da, pomislih, svaki tren uzivati: ne ceznem tako tesko za krajem ceznje, kao sto necu zaliti za krajem ceznje, uzivam u ceznji sada, kao sto cu kasnije u miru uzivati. (hehe, u kratkim trenucima prosvjetljenja, inace ne, al tako je, cini mi se, i ok.:)

ne bi se baš složila s tobom,ali to je ipak tvoje razmišljanje....

da, a kako bi ti na to gledala?

šta za tebe uopće znaći riječ "čežnja"?

zvucis mi kao da se ljutis... :(( da, da. prica o teritorijima i dokazivanju, mozda ?:( no uglavnom, jel znas zakaj si ljuta? zato kaj ja nisam? ili zato kaj situacija nije kakva bi trebala bit, a ja to izbjegavam priznat ovim stavovima? / ceznja, sto znaci? hm, da, to znaci ovo kaj ja tu katkad dijelim s nekim, mozda?

Ha ha ha,... nisam ljuta baš sam dobre volje,samo me zanimalo dali znaš što je čežnja.

jel' point osjecati ili znati sto osjecas?

osječati možeš svašta mislim da je poanta znati.......

i znati mozes jos vise toga, a pri tome je znanje IMO, podloznije kalkulacijama od osjecaja. ja ipak mislim da je point osjecati ;)

Beskorisno je pobijati tuđe mišljenje,ponekad čovjek uspije da pobjedi nekoga u diskusiji,ali da ga uvijeri-nikada.Mišljenja su kao brokve:što više udaramo po njima,to dublje prodiru.....

nisam trazio da me uvjeris, trazio sam da mi objasnis kako to vidis. no onda su se upleli drugi i tako...

zašto si izbrisa svoj log?

bio mi neuredan.

bio je skroz ok.i svidija mi se nisi ga treba izbrisat.

a stacemo sad... :(

stari Čajnezi imaju jednu predivnu misao, koje sam se često sjetio u životu: (scena je u šumariju, pokrajine pi-li-pi-li): Prolaznik: ~ Pa čovječe, zašto ne naoštriš tu pilu, zar ne vidiš da ti je tupa!## Pilitelj: ~ Nemam vremena. Moram piliti. :)) Podučavali su nas od malena da trebamo i moramo 'pilit' po civilizacijskom P.S.-u. - Život nije izazov Grofice (jer izazov je poziv na borbu), život je poziv na osobna kreaciju života. Poziv :))