;)

Hladnoća više ne dolazi samo s vjetrom što reže lice, niti s pahuljama koje padaju na puste ulice. Ne, ona sad dolazi iz pogleda što izbjegavaju jedan drugoga, iz tišine među riječima, iz ruku koje se ne pružaju. Kao da smo svi postali mrtvi, kao stara stabla koja stoje, sama i ogoljena, s korom otvrdlom od godina, bez lišća, bez života.
Vidim to u prolazu, u očima koje se gase, u osmijesima što više nisu topli.

Hmmm...da:-((

Život je prgav i kvrgav....... pa se ogrubi.

Ja sam znao jednoga koji je imao vjetrove i povišenu temperaturu! Nije dobro prošao!