Chi ama, crede!

Kao corpo morto si
na dnu u tami
bez sunca i zraka
vezan starom lancanom
obraslom morskom travom
od koje te osloboditi
ne mogu i ne znam
jer snagu trošim
i nadu gubim.

A ja bih
smijala se i pričala
voljela i ljubila
bezbrižna i sretna bila
vjetar udahnula
jedra raširila
k suncu trčala
val grlila
kišu kušala
vjerovala.

Semplice, duže vrijeme te nije bilo ovdje.

Nedostajala si i dobrodošla natrag.

Mala lipo si ovo napisala

antologijska ))

@semplice draga..... ti bi to.. ti to budeš... vjeruj sebi.
snaga pravlno utrošena vraća se višestruko )))

sitna pređa sretnu potku prede ))

Lipo mi vidit vas dvi dame da navratile na blog, fali takvi ovde jer ostale nan samo brkate partizanke e :)))

lijepo ti je ovo :)
i poznato kao iskustvo