balada botswana

dok neki na tramvajskim stanicama traze i ostavljaju svoje inspirativne zapise, drugi odustaju ili se pitaju treba li odustati, ja nekako lijen gledam kroz prozor i razmisljam trebam li za sutra o necem razmisliti kako bi bio spreman na to sto bi me moglo docekati, ali nista mi ne pada na pamet kao da me bas nista ne ceka

kazu na tv-u da se boje ako netko baci bombe neke anatomske pa da ce sve da prostis otici u pickin vjetar ili kako bi to netko kulturniji rekao u vjetar sto mi nikako nema smisla, mislim ne to u vjetar vec to da bude netko kulturniji i cemu sva ta zbrka oko kulture kad u covjeku jedina doticajna tocka s prirodom nije nimalo kulturna, stovise spaja nas s njom nesto sto nikada nije niti ce biti, a ne bi niti trebalo koliko god da se trudili biti kulturno.

palo mi je na pamet da cu biti kulturan u ponedjeljak jer idem tamo gdje bas svaka susa zeli biti pa kad je vec tako valjda mogu lagati sam sebi pa se ponasati kulturno.