Zivot je tezak a onda umremo

Link

na svoju sliku bog stvori čovjeka, a onda i rebro
:)))

jer kaže citat iz knjige stvaranja...

Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,
još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje,
jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.
Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.
Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života.
Tako postane čovjek živa duša.

I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio.
Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla – pogledu zamamljiva a dobra za hranu
i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla...
itd itd
jer sad smo već u Edenu

tak bar ide original, a ne slikovnica :)))


Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.
Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku:
»Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo!
U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!«


pa se onda ipak sjetio :)))


I reče Jahve, Bog:

»Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on.«
i Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati,
pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime.

Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju.

No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on.

Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.
Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.
Nato čovjek reče: »Gle, evo kosti od mojih kostiju,
mesa od mesa mojega!
Ženom neka se zove,
od čovjeka kad je uzeta!«

:)))ak se baš strogo držimo činjenica :))))

dobrodošao :)