balada botswana

kažu upornost je napravila više štete ljudima nego da su popili tri oceana alkohola.

teško je biti ravnodušan prema bezobrazluku i budalaštini, ali eto snalazimo se nekako iako je stvarno zamarajuće gledati kako budalaština ponekad ispada kao pune kutije iz otvorena vagona u pokretu.

revolucija? totalno precijenjeno i nepotrebno.

znanje? totalno nepotrebno i precijenjeno.

budalaština? totalno moderno i podcijenjeno.

stalo ti je? totalna budalaština.

baš je zamarajuće vidjeti sve to nekako isprepleteno, baš bude smiješno kad skužiš da sve štima baš takvo kakvo je kad pogledaš malo bolje s odmakom, ma samo da nisi unutra nego tamo negdje sa strane pa da u miru možeš razabrati totalno bedasto od priglupog i da sve ima smisao samo do one mjere do koje si dozvoliš, ali opet ta neka predvidiva nepredvidivost koja kao da trza onu zadnju žicu na gitari čekajući da ju malo našpanamo pa da sve skupa promijeni zvuk.

isti stari tekst, ni mi novi nismo, da bar znamo da će jednom biti nešto što premotavanjem unazad ima drugi zvuk koji se tamo na vrhu planine čuje drugačije i ima neki smisao pa da ovo što danas živimo dođe do nekog tko se negdje dobarno smije i veseli ovim kružnim utrkama u kojima taman dolaskom na cilj otkrivamo da kreće novi pucanj u zrak i start se ponavlja kao da nikada niti nismo trčali neki šprint, a neki maraton.

na televiziji iste stare gluposti i ti neki ljudi koji kao da bi trebali biti izuzetno važni, ali tek zbog činjenice da imamo struje, antenu pa i zdrave oči da vidimo kakve cirkusarije su stavili na pladanj, ma bolje da nemamo televizore jer na njima su stavili sve ono što su htjeli za sebe i da postanu važni jako, kažu vladari medija štogod da bili oni.

kako im samo nije dosadno degustirati tolike granice svojih sumanutih potreba da se osjećaju moćnima kada to više barem fizički nisu.

neka im bude sve to što imaju i žele i još barem 1000 puta toliko pa i više ako će to na kraju ipak utažiti djelić žeđi za dokazivanjem vlastita "ja", iako čisto sumnjam da razumiju zadaću za koju tvrde da je imaju.

čovjekova neutažena želja za biti nešto što nije možda nas sve skupa tjera da plešemo ovaj glupi ples u kojem jedva pratimo ritam ne zbog lošeg sluha već izmjenjiva ritma koji nema nikakve veze s onim što nosimo u sebi.

ajoj...prekrasan tekst, pročitat ću ga opet ujutro...sada sam samo ovlaš ali toliko je dobar da sam morala komentirat...upravo sam kod sebe napisala komentar tj rečenicu o čovjeku i ljudima (pvt poruku od znanice)...i ti si jedan čovjek od tih što si potvrdio ovim zapisom. hvala ti što postojiš, nisam izgubila nadu u čovjeka!

i pročitah opet! dugo nisam pročitala tekst koji me toliko i tako...uf...ne nalazim niti prigodne riječi? molim te, spremi ove riječi...ja hoću (kao tvoje, normalno), ovakve rečenice se rijetko i teško sreću...ovo si očito napisao na dah! tnx, čovječe!

st..možda lupetam, ali dobro je da netko nađe smisao, lavor je jednostavno pljusnuo pa je na zidu ispala takva neka smislena slika, inače ništa novo niti revolucionarno samo oči otvorio malčice više nakon čaše vode i ta neka 2 teksta previše na blogu, a možda danas i na krivu nogu ustao.

Baš interesantan tekst koji daje materijala za razmišljanje.

Ovaj dio mi se posebno dopao:

- baš je zamarajuće vidjeti sve to nekako isprepleteno, baš bude smiješno kad skužiš da sve štima baš takvo kakvo je kad pogledaš malo bolje s odmakom, ma samo da nisi unutra nego tamo negdje sa strane pa da u miru možeš razabrati totalno bedasto od priglupog i da sve ima smisao samo do one mjere do koje si dozvoliš... -

Da, i slažem se, sve je upravo tako kako treba biti.

Da može biti drugačije ili bolje bilo bi.

Kad bismo to mogli uvijek razumjeti odustali bi od naših besplodnih i uzaludnih očekivanja da nešto ili netko bude eto baš nama po ćefu.

I točno je da to možemo razabrati samo kad nismo unutra i kad imamo odmak.

A meni osobno je nekako najbolji i najkonstruktivniji odmak koji sadrži određenu dozu humora.

Slažem se s tim da je doza humora dobar način za napraviti odmak.

Lovore.....dobro je nakon neprospavane noći upaliti lap i napokon naći nešto što čovjeku onako..legne..kao da je netko pretočio njegove misli na papir.Da ..tome je tako.
Dugo već ovdje pokušavam progurati jedno svoje razmišljanje koje je općenito pa se tako odnosi i na ovaj portal kao i na politiku .Što bi nekoga od nas običnih smrtnika trebalo zanimati kako se zove tamo neki premijer ili predsjednik osim kao jedna informacija koju bi ipak trebao znati svaki tko ovdje živi.No..više od toga ...nema potrebe.Oni svoj posao moraju raditi kao što smo i mi morali ili mnogi na sreću još moraju...ali..za koji su plaćeni peterostruko više od moje crkavice..da ne pričam o svim drugim benefitima...i samo bi još.Mi smo za to krivi jer ima dajemo previše na značaju i oni su face a mi oFce.Sada već oFce pred klanje kojima se daju mrvice kako bi se na tren veselile i blejale....strašno.
Baš sam onako iskreno oduševljena tekstom i neka ih je što više:-))

a..od svega toga i ja ponekad zaboravim da nekada postojao je čovjek. kada bi barem gorčina bila slatka okusa da je namažemo na kruh.

:)