balada botswana

jučer sam bio tamo, prošao uzduž i poprijeko. vrijeme kao da je stalo i baš neki čudan osjećaj kroz misli prođe, neka stara vremena, neke izblijedjele slike, neke poznate ulice i zgrade iste.

dašak prošlosti u sadašnjosti moga grada koji je valjda zbog te nabrijane brze hrane i stereoida koje stavljaju u nj postao pravi nabrijani mamlaz, a ne onaj fakin kakvog ga pamtim od nekad.

baš pravi vremeplov je to voltino i s osmijehom na licu doći ću opet na kavu u šansu :-)

Hej sused! Ja sam skoro10 let živjela (kod staraca od 76.do 84.g ) u zgradi gdje je Šansa! Bile su to najljepše godine mog života! Potom još 25 let u susjedstvu na Remizi (Lošinjska). Ponekad svratim u taj stari kvart i naviru uspomene...ali, zapušten je totalno taj dio Trešnjevke i suze navru...popij kavu za mene!

zapušteno je i ima dušu, a najsmiješnije mi je bilo kaj se ta birtija šansa još uvijek drži s obje ruke za sidro nekog prošlog vremena.