zmajić

Što li je ljepota?

Huk vjetra..
Žubor vode..
Cvrkut ptica..
Crveni zalazak sunca..

Ima milijun ljepota..

Od nježnih jutarnjih zraka sunca koje mi miluju lice i živahnoga pjeva ptica cijeli dan promatram neopisive, vidljive i skrivene, ljepote prirode. Jutarnjoj magli se ne žuri napustiti svoju pozornicu nakon nastupa, želi još uživati u darovanom vremenu. Oblaci se cijeloga dana skupljaju, nešto se dogovaraju pa se u miru raziđu. Poneki od njih zaprijeti svojim sivilom, ali ubrzo biva otjeran plavetnilom neba. Jutarnja rosa osvježava mi bose tabane koji se raduju ovom davnom, od djetinjstva zaboravljenom milovanju.

Margarete stidljivo, kako jačaju sunčeve zrake, otvaraju svoje bijele latice i širokim osmijehom žele mi dobro jutro u znak zahvale što sam ih pogledao i dao dublji smisao njihovom postojanju.

Podnevno sunce prži svom snagom, kao da poručuje ja sam sada gospodar vremena i koji me trebate, uživajte a koji ne, bolje se u hlad sakrijte. Vjetar u svako doba dana šapuće svoju melodiju. Ljeto je pa ne pokazuje svoju snagu nego je nježan i blagotvoran. Besplatno osvježava sve bez obzira na zasluge.

Trava i razna stabla na prvi su pogled iste zelene boje. Pogledavši bolje primjećujem mnogo nijansi zelene, ali su sve one za oči ugodne i djeluju odmarajuće. Ovisno o položaju sunca i sjene, jačina zelene mijenja se u mojim očima , iako je ona u stvarnosti ista.

Spustivši pogled u travu ispred sebe vidim mnogovrsne biljke raznih oblika od kojih prepoznajem samo djetelinu. U travi uočavam stalno kretanje mnogih sitnih životinja od kojih znam mrave, skakavce, muhe, pčele i još poneke. Obično ih ne primjećujem ali ovog jutra sam obratio na njih pažnju i sigurno su mi zahvalne za to. Neke mi žele zahvaliti čak i ubodom, ali im mahanjem ruke dajem do znanja da to nije potrebno.

Ptičice u predvečerje ozbiljnije pjevaju, kao da govore jedna drugoj o tome što su radile danju, koga su susrele, što su naučile ili starije daju upute mlađima gdje i kako mogu više uloviti.

Kako se dan bliži kraju, a sunce zalasku, na nebu se boje pojačavaju i brže mijenjaju. Od roze preko narančaste, crvene, bordo, smeđe do plavo-sive. Na kraju se lagano, iza grana velika oraha, šulja mjesec i stidljivo poručuje da i njega pomilujemo svojim pogledom. On lagano pojačava svoj sjaj a u tome ga prate prijateljice i vjerne pratiteljice zvijezde. Okrećem se leđima gradu da mi ne smeta odsjaj njegovih svjetala. Zvijezde mi nagrađuju oči prekrasnom slikom neba ukrašena milijunima sjajnih iskrica.

Večernja zvona prosipaju svoj zvon kao blagoslov i nebeski pozdrav odlazećem danu.

M..R..

A...đe me nađe:-)))

https://m.youtube.com/watch?v=QqJvqMeaDtU&pp=ygUUbGV0IGtvbmRvcmEgb3JpZ2luYW
w

Arapo..
))..

Mnoge oči prolaze livadom..
ali malo njih vidi cvijeće u njoj...

Ja se konja bojim, još sam malena:)

Kao u ovoj pjesmi.

https://youtu.be/W-4naHtrnFk?feature=shared

Mijau:)

Lana..
Konj je dobra
i plaha ljepota...

Ja sam odrastao uz konje..

Mislim da Arapo
zna dosta toga o
konjima..

Wasy, pa zezam se:)

Što misliš da ja nikad negdje na selu nisam bila?

Ili drugdje konja vidjela?

Čak sam se i vozila u kočiji i konje jahala.

I to čak uopće ne u Hrvatskoj.

Nego volim tu pjesmu koju sam ti ostavila.

Joj bogek...
Nisam ni mislio
da nisi vidjela konja..
Et sad znam da si
i bila na konju..

I jel bio vjetar u kosi..

Nego kako:)

Ali sanjam proljeće, ja sam proljetno dijete.

Evo ti jedan lijep pejzaž, kad već tako lijepo opisuješ prirodu.

https://youtu.be/7AUueL6yEBQ?feature=shared

A i ovdje je vjetar u kosi.

https://m.youtube.com/watch?v=0LSp_AHdDW0&pp=ygUMS29uamkgcGplc21l

Cvetje..