Maslinovo ulje prodajem

Link


Ja iman jednu škatulu malu, miće, malu,
škrinjicu krasnu,
srebron obšivenu,
zlaton prelivanu,
biserom nakićenu,
dobro, dobro koraljnin ključen, zaključanu.

Nju pod kušinom držin,
skrivenu od svih,
i tebe i snove slatke o tebi u njoj.
I tek ponekad sve rjeđe i rjeđe, a tko zna kako jer bacio san ključ iz nje iziđeš ti,
i taj lipi san.

Taj san od srići kad sa tobon mi je započinjao dan,
kad sa tobon dolazio mi je san,
i te usne što me još u snu opijaju,
ruke što me grle miluju,
i te grudi vrhova rumenih
što ljubih ih razum gubeći,
i guza slatka bujna,
izazovno prćasta,
i bedra topla,
toplinu tebe iznutra.

I budim se onda jutron
neznam ni sam,
dal tužnji što te više nemam,
dal sretnji što imao sam te bar tad,
jer život je čudan i nekad grub, misliš bit će još,
možda i hoće al tko zna kad,
jutros, sutra il nikad.

Zato čuvaj kutiju tu,
vridnost njenu i njoj svoju dušu i ljubav zaključanu,
i ne traži ključ,
pusti da tek iz nje proviri taj sve rijeđi san,
a tko zna danas ili sutra ili tko zna kad,
kad život donese novu škatulu za san,
otvori je, puni je snovima,
poljupcima, dodirima,
i budi, budi je dostojan te male škatule,
srebrom obšivenom,
zlatom prelivenom,
biserom okićenom,
koraljnim kljućen otključane škatule za san,
ljubavni san.

HAJDUK ŽIVI VJEČNO

p.s.dućan ne radi, neda mi se radit, e.

I tako danas smo sanjali onako na pokladni utorak a sutra je Čista Srida, Pepelnica

Ma tako je i red da pri Korizme se malo pustimo od kraja pa makar u snu

Da na ovi pokladni Utorak malo stavimo, skinemo masku il maske sanjalice ili heroja, klauna, zavodnice neke, Betmena Supermena Plenkija Njonje da žene budu princeze vile viscice cak i muskarci da budu

A i tako cili život najvise glumimo dvorske lude,
glumimo sami sebe i sami sebi da smo bolji, veći pametnji ljepši, lažući sebe manje il više uspjesno

Al dobro valjda tako mora bit,
jer kako je Vajta pjevao,
Život je maskembal....

A jednom se živi pa kako kog dopadne,
neko nasjedne na pravi netko na krivi e

A bome danas san veliki vilozof i pisnik, sto je da je e

A štaš tako mi došlo e, a ni to baš normalno stanje zame e

A znate šta ja isto mislin da mi ni to zato jer me nisto boli ja mislin da je to prije zato jerbo san se more bit malonrastriznija e

A štaš normalni ljudi nisu normalni kad se nalocu a ja poludin kad se ocu otriznit e

Mislin nije da se ja ocu otriznit nego nekad dođu otezavajuće okolnosti za ispunjenje osobni potreba e

Rečimo digod mi Mande moja uvede sankcije ali dobro to ne traje dugo jerbo je veliko milosrđe Mandino e

A digod kasni socijalna pomoć a to je unda naj gore e jerbo oti surovi kapitalisti nemaju milosti za nas socijaliste u pomoci e

I unda meni ona Donetina da ja nisan socijalist a ja cili život na socijali osin ono dvi tri godine sto san radija u čistoće ka smetlar e

I da znate da ni meni ni to smetalo radit niti mi bilo ispod časti meni je smetalo #to je na oti posa tribalo radit e

A je bija brte budala oni šef, on bi se uvik dera na me da šta san doša na posal ako neću radit, e.

A budale pa nisan ja doša na posal zato sto gustan radit nego da dobijen placu e

A za plaću dobit je dosta doć na posal, jer doša san i još da radin ma to je brte previse e

ma jarče....zašto si prolaprdao u svom stilu preko ove tvoje lijepe pjesme?
nema ništa loše u lijepim ili sjetnim uspomenama.... a bit će, ni opasno

A Heidi moja, zasto, zasto?

Zato sto san laprdalo pa mi pamet u tom ne smeta.

Hvala na ricima da je pisma lipa.

jest. kao i mnoge još koje skrivaš iza...laprdanja ))