Bože moj gdje ja to živim?

Ovakve košarice i još puno toga od keramike rade djeca sa posebnim potrebama u Sv.Ivanu Zelini.Ja sam oduševljena:-)))

To što takva djeca rade je za posebnu pohvalu a ljudi koji to potiču i prepoznaju su osobito vrijedni.
Imao sam prilike raditi sa osobama koje imaju posebne potrebe i nikada nisam dobio dojam da oni zabušavaju.
Naprotiv, radili su predanije i marljivije od svih ostalih. Jasno je da oni imaju neke svoje trenutke izbačaja iz "normale" ali kad malo bolje razmisliš, svi ih imamo.

Da Perce...kada sam ovo vidjela jer ..prijatelji imaju dijete koje tamo to radi...prva misao mi je bila "Pa što bi tek radio da nisi sa posebnim potrebama" i shvatila da pogresno razmišljam jer....bio bi kao i svi mi koji navodno nismo takvi.I to što kažeš je tako ...sa njima rade predivni ljudi hvale vrijedni:-)