balada botswana

Inače putovanje gubi smisao!

dom je tamo gdje je putnik?

Dome, slatki dome, ima nešto lijepo u toj ideji.

Ali meni se ipak čini da je putovanje samo po sebi zanimljivije nego krajni cilj.

dom je tamo gdje sam ja
a još kad bi moja kuća bila putujuća ))

Ta misao mi je danas kao strijela ostavila razlog za razmišljanje o putovanju, domu i smislu pa dijelim s vama. Svaki odgovor onome tko ga ima je točan.

ono putovanje materije ideja energije ljudi omeđeno poćetkom i krajem i kad maknemo ograničenja šire se kao svemir kroz tamnu tvar

putnik nema dom

putovanje je dom

Volim onu pjesmicu da što je materija uređenija, to je entropija niža i obrnuto.

lovore uređenija materija putuje po zakonima nekim

repriza

https://www.youtube.com/watch?v=czNxV8wZSnc

ono james web gleda prošlost

a mi tražimo odgovore iz tog pogleda

u prošlost

i sad ti gledaj u nebo blog te ebo :)

https://www.youtube.com/watch?v=utn4J1Hr4sI

a dioptrija ono pepeljara :)

riskirajući da upadnem u romanovo baljezganje, ipak ću ti ostaviti jedan posve suvisli, pače, primjeren komentar za ovaj tvoj krasan zapis i propitivanje! dotično je zadnji put objavljeno na mom blogu prošle godine negdje početkom ljeta, ali datira i puno ranije (misllim čak prije devet godina da sam čitala tu knjigu) a jako paše uz ovu tvoju "dilemu"..istina, moja tema je malo šira od "običnog" putnika, ali tema doma mi je uvijek posebno draga, baš zato što mogu i želim otputovati!
.pa evo, cit.:


" Teško je zamisliti bilo koju osobu u čijem utemeljenju nema nekog osjećanja doma...mog mjesta, odakle potičem, kome pripadam, u koje želim da se vratim.U "Smrti najamnika" Robert Frost je rekao da je dom "mjesto gdje, kada moraš da se tamo vratiš, moraju da te prime..."

To što neki ljudi bauljaju i ne znaju kamo primapadju, što žele, za čim lutaju...hm... (kažem ja)

cit.
"svaki čovjek osjeća potrebu za kontinuitetom, za istovjetnošću koji nam pružaju oslonac, uporište, i svatko od nas na sebi svojstven, poseban način nalazi svoj "dom". Avantura je samo drugi kraj...stabilnosti. Istovremeno, osjećanje da smo kod kuće sadrži i arhetipsku tamnu stranu, čežnju za bijegom, za nečim uzvišenim, za svojim putem.

U knjizi "Junak sa hiljadu lica", koji napušta svoj dom u želji da odraste, da stekne mudrost i da spozna istinu, ima hiljadu lica jer se nalazi u mitologijama hiljadu različitih kultura. Da bismo našli sebe, moramo da napustimo svoj dom.

Dom se pretvara u zatvor, ograničen prostor postaje zatočenje, voljena osoba kojojj smo se stalno udvarali i za kojom smo čeznuli pretvara se u..."našu majku" ili "oca", našeg "supružnika" ii "bračne okove"...(i nadalje Stiven Mičel: Može li ljubav da traje?"

Dome slatki dome i one rijetke trenutke herojstva u nepoznatom i najveće kukavice bi ostavile u zaboravu samo za onaj osjećaj i trenutak ponovna ulaska u svoj dom.

Težnja da gradimo ne dozvoljava zaborav bez obzira u kojim smjerovima želimo pobjeći, a sada idem leći jer sve ostalo ne bi imalo smisla, laka noć.