jedan jutarnji mozaik
On:
pišeš li i ti stihove razne
ili imaš samo retke prazne
život je čudo
živimo ga ludo
živimo ga brzo
živimo svoj san
jer nikad ne znaš
možda je ovo
taj zadnji dan
Ona:
ah taj život, život
u njega svašta stane
kava osmijeh dodir
zadnji ili novi dan
ah taj život, život
misterija je prepun
zar je život samo san
On:
uopće žalio ne bih
uvijek iznova
pokloniti osmijeh tebi
i pronaći sjenu svoju
u tim jantarnim očima tvojim
dok te gledam
ljubavi tvoje
kao pijesak žedan
uvijek iznova
nadati se poljupcu
vrućem vlažnom dugom
hajde
učini me već jednom
tvojim vjernim slugom
Ona:
ljubavniče sjenoviti
a bi li meni
te slatke stihove slao
kada bi zapravo znao
da poljupci su moji
kao sudbina
kao vatra
kao kiša
kao lava
kao more
što će jednom
utopiti nas oboje.
(SuperHeidi, bmb 28.11.2023.)
13.03.2025. u 6:46 | Editirano: 13.03.2025. u 7:10 | Dodaj komentar
Super!
Autor: confessing | 13.03.2025. u 8:22 | opcije
Jucer, jos se srecom osmjehivo dan.
Danas, izgubih biser u travi.
I zalud mi ga je traziti, znam.
Ali ja isto tako znam
da ce sutra doci netko drugi
i naci moj biser,
dosnivati izgubljeni san..
E..K..
Autor: wasyxde | 13.03.2025. u 9:22 | opcije
Stil, stav i sadtžaj ima ova pisma, poema stali je već, i šteta je da je sklanjas sa pocetne straninice ma koliko tamo danasnji sadrzaj je debelo ispodprosjecan.
Autor: Jarac999 | 13.03.2025. u 21:12 | opcije
Ali to je moj stav a stav je ko i dupe svako ga ima, a tvoj stav je tvoj stav i mislim da nije ni upitno da ja pametujem ženi koja očito ima stila, stava a bome isadržaja u sebi da moze utisnut istisnut ovakove stihove.
Autor: Jarac999 | 13.03.2025. u 21:14 | opcije