balada botswana

Naš do jučer najnoviji model i dostignuće kojim se dičimo nije ništa više od lošeg primjera onima koji tek dolaze nakon nas.

Možda smo davno shvatili da smisao svega i nije nešto više od toga da oni zaista i dođu.

Nemilosrdne su borbe sa samim sobom da prihvatim činjenicu da glavnu riječ često imaju budale.

Čitajući tako unazad neke zanimljive podnaslove knjiga, koje jednostavno nisu dovoljno stare da ih bacim, uvijek naletim na nešto zanimljivo i rekao bi nadahnjujuće.

Sve što dolazi se prilagođava i optimizira potrebi nekog novog vremena bez empatije.

Zabrinutost mi je više dosadila. Šteta što neću vidjeti što ćemo im od svega toga ostaviti i nadam se samo da neće morati zavidjeti nama.

Dićimo?

nisam zabrinuta i više me briga kaj će njima biti! jer, sami su si krivi svojom inercijom (mislim na mlade i generacije koje dolaze). i da, mislim da će nam i te kako zavidjeti. već sad je fama da su 80-te bile najbolje godine u svemu! no, mi to kak i veliš, nećemo dožiivjeti tak da ostaje drugima da vide!

Respekt.

S'to sve što ostavimo iza sebe onima nakon nas stavlja na nas odgovornost. Vidimo da je i najveća odgovornost na onima prvima koji su jeli jabuku, nadam se samo da im je bila ukusna.

Bbm hvala ti, griješim znači postojim :-)