☆

Dajte mi viski, noćas nisam za vino... ubio me kao nijedan prije , malo teturam, al' bas mi je fino
i ništa, ništa mi nije . Idem kući tako sretna i sama, leći cu opet u nas krevet straha
kraj čovjeka kog zvala sam svojim ....
.....a sad ga se bojim.......

Link

Ili smo sami bili ostavljeni, zamijenjeni ...........ili smo to isto ............učinili .............nekom drugom...........

"Rakije amo jer utjehe nema u vodi!"

Žene u veze stupaju zbog nagona za potomstvom, a i žene i muški zbog straha od starosti. Ako se i dogodi ljubav ona ima rok trajanja.

jutro lea! zanimljiva tema, meni barem, iako ljudi teško pišu o svojim "nedaćama"! i sama sam uglavnom u životu ostavljala i to baš tako kako si napisala, kada stvari nisu bile dobro, ja sam odustajala i odlazila! pri tome nisam bila bezobzirna, dapače, i dalje sam nastavljala biti brižna za dotične i pokušavala ublažiti taj udarac, što je u osnovi bilo pogrešno. to sam shvaćala tek post festum (nije mi se to uzimalo kao benefit). ali, kako su godine prošle, svi ti moji bivši (il skoro svi) su dobri samnom i danas. nisu mi to uzeli za zlo. to je valjda ta vodenjačka crta da sam sa svima dobra, a nisam s nikim! ali, onda se i meni u životu dogodio jedan brutalan razlaz, gdje me on ostavio samo tako! našla sam ključeve od stana na stolu, stan otključan, i pisamce...od par riječi! teško sam to preboljela, godinama sam patila i nisam se ponovo zaljubila. bila mi je to pouka valjda za sve one ljude koje sam ja ostavljala (kak veliš neka kazna), al sam iz toga nešto naučila! sve što se u životu dogodi ako posluži nekom nauku, dobro je, čak i ono loše!

Gledaš me svojim očima malim životinjskim
I šutiš i čekaš a onda se stišćeš
I ponovo me gledaš i šutiš. Tvoja put
Nezgrapna i teška spava omlitavljela
U prapočetnim snovima. Bludnice. . .
Tko te je dozvao u život? Otkud dolaziš?
Iz trpkih tirenskih luka
S raspjevanih toskanskih sajmova
Ili je u gorućem pijesku bila okretana
Tvoja majka ispod vjetrova jugoistočnjaka?
Beskrajnost ti utisnu čuđenje
Na zvjerskom licu sfinge

Kipteći dah života
Tragično kao lavici
Trebes ti crnom grivom
I ti gledaš bezbožno janje plavo
Koje te ne ljubi i koga ti ne ljubiš i koje trpi
Zbog tebe i koje te umorno cjeliva.


D.. C..

https://youtu.be/ubpPCI0ZTDc?si=GhxaeepP5ULDGVTJ

Lea, interesantna tema.

Uglavnom nisam bila ostavljena a nisam ni ostavljala, bar ne u onom najgrubljem smislu riječi.

Moje su veze završavale prijateljski ili su se potrošile i prirodno došle nekom mirnom kraju.

Ili su mene i druge muškarce razdvojile iznenadne okolnosti poput rata, zaposlenja u inozemstvu i slično.

Ali moram reći da me unatoč tome svaki rastanak činio tužnom i trebalo mi je vremena da prebolim.

Zato jer se zaista duboko vežem za ljude.

I sama sam jednom pisala post o rastancima i tada su neke prošle tuge gotovo katarzično izišle iz mene.

Ostavljam ti jedan link koji otprilike opisuje kako to meni izgleda.

Meni je lijep iako pomalo tužan, a možda ti se dopadne.

https://youtu.be/CWCMGIG1Y54?feature=shared

A svi ste toliko otvoreni i iskreni.
Glede teme, mislim, trudit cu se da ne postanem kao Vi
Hahah. Za sad. Ide mi dosta dobro ;)))

Lany šečer dolazi na kraju kaj ne ? Mislim na Tvoj komentar. Zanimljivo mapisano, a to je samo ono kaj si podijelila s nama, vjerojatno je ono kaj nije podijeljeno još i mmmm žešce.

Pjesma, vrh, thx ;)))

Baš mi je drago da ti se dopala pjesma;)

A što se tiče onog što ne podijelim, nekako nisam sklona ovdje ispovijedati sve detalje svoje intime.

Zato i ne pišem postove koji bi bili ispovjednog tipa.

Nemam potrebu za takvim načinom ili izražajem.

Više mi se dopada da neke stvari ostanu samo moje.

Podijelim samo neke fragmente, male komadiće svog unutarnjeg svijeta.

Lany i ja više volim taj način, i zaista se čudim onima koji se usude biti...toliko...iskreni....al tko zna, svi se mijenjamo, nikad ne reci nikad ;))

Kod mene se ne radi o pitanju iskrenosti ili neiskrenosti.

Ja jednostavno ne želim govoriti o nekim privatnim stvarima.

Nije stvar u tome da se ne bih usudila ili da nisam dovoljno hrabra za to.

Nego kao u jednoj pjesmi Tina Ujevića.

Navodim stihove.

Ne ljubi manje koji mnogo ćuti

on mnogo traži, i on mnogo sluti,

i svoju ljubav (kao parče kruva za gladne zube)

on brižljivo čuva

za zvijezde u visini

za srca u daljini.

Ćutanje kaže: u tuđem svijetu

ja sanjam još o cvijetu i sonetu,

i o pitaru povrh trošne grede,

i o ljepoti naše svijetle bijede,

i u zar dana i u plavet noći

snim: ja ću doći, ja ću doći.

https://youtu.be/9orkTHCHXXI?si=T99SKyeZMFzzD4OX

Eto..obrisah svoj komentar i ...zaista ne treba tu nikome biti iskren jer.....malo je onih prema kojima to treba biti.....sorry..neću više:-))

arapo molim Te, ne uzrujavaj se.....Lana i ja smo opcenito čavrljale i eto ponekad se desi i da se nas dvje oko nečega i složimo, ali svatko neka ima svoj prepoznatljivi stil. Ili neka ga mijenja. Ma sve svejedno. Jer ovo je blog. Dakle, udovoljiti svima, nemoguce je, nikad nikoga ne uvrijediti čak i nehotično - nemoguce je. Stoga samo piši, svoja budi, kao i svi drugi kaj jesmo, ovakvi ili onakvi, mislim da svi imamo jednu zajedničku crtu - a ta je da .....lako " planemo" da ne upotrijebim neki drugi izraz, hmm ma ipak budem, dakle da lako popizdimo, i onda se svakaj naškraba u afektu....Recimo drugo jutro kad pročitam ono kaj sam ljuta pisala, ja....nemrem vjerovat da sam to bacila na ekran....jbg, al povratka više nema......osim ako s druge strane nije osoba koja ne shvaca ovaj blog ---- preozbiljno, jer ipak je to samo razmjena mišljenja...

Ma ...uopće nisam ništa ozbiljno dhavtila vec onako kako je napisano i nije nikakav bad.To je tvoj blog...na svojem to nikada ne bi obrisala..ali..kada visim da sam nešto na tuđem blogu napisala kaj bi nekome smetalo..lako to obrišem ..nije mi problem i nisam ničim povrijeđena....stvarno nisam:-))

Kaj se iskrenosti tiče...i kad pišem bedastoće i kad pišem nekaj spametnoga...uvijek sam prokleto iskrena...to valjda znaju svi koji čitaju kaj nažvrljam :-))

Pa je arapo...to Ti je trade mark ;-)

Issss kak je vruče a ja u kožnoj jakni, al jutrom je hladno...i da mrzim vručinu, sad cu krepavat do jeseni...hladnoca mi više prija, naime ;))

Arapo, nadam se da nisi svoj komentar obrisala zbog onog što sam ja napisala.

Izgleda da se moram ograditi, ja sam pisala samo o sebi.

Ako će drugi ljudi ispovijedati svoju intimu to je njihova stvar.

U to ne ulazim, svatko može pisati što želi i to sam već mnogo puta izrazila kao svoj stav.

Da imam nekih 30 ili 40 godina možda bih i ja pisala ispovjedne postove, mada nisam sigurna.

Ali do ovih godina moje ljubavne i druge bure su se slegle.

Tako da ih mogu promatrati sa jednim vremenskim odmakom i zato ih i nemam potrebu stavljati na papir.

Svaka vrsta bloga je ok, najgore je kad niko nikaj ne objavljuje ;))

Pa istina je malo nas je koji uopće pišemo.

Ali svatko ima svoj jedinstven stil i mislim da je dobro da nije sve jednolično.

A i čovjek uvijek može izabrati način na koji će gledati na weblog.

Nekom je sve bez veze i ništa što se napiše ne valja.

Ali može se to sagledati i na drugi način.

I pokušati pronaći nešto zanimljivo i pozitivno u svakom zapisu.

Negdje to može biti lijepa slika, drugdje zanimljiv tekst, negdje drugdje zabavan link.

Najgore je čini mi se samo prigovarati i biti frustriran onim što se objavljuje.

Previše se uživljavati u virtualu i živcirati se zbog onog što se piše na weblogu sigurno nije baš zdravo.