O životu

Nekako mi se čini da je kod većine žena djeca pa
partner,a kod većine muškaraca partnerica pa djeca.
Ovo se odnosi na osobe u braku to jest muž odnosno
supruga.Ukoliko se varam slobodno me ispravite jer
nisam baš mjerodavan jer nemam djecu.
Što se tiče mene mislim da je ovo točno i da su majke
vezanije za djecu od očeva.Ne mislim da majke vole
djecu više nego očevi.Mislim da su samo zabrinutije
za svoju djecu nego očevi.
Takođe mislim da je zbog toga većina muškaraca ne
zadovoljni i braku.Oni žele biti na prvom mjestu svojim
suprugama.Naravno i majke i očevi imaju svoje razloge
odnosno argumente za svoj stav.
Neću sada ulaziti u argumente majki odnosno očeva.
Samo ću izneti svoje mišljenje,a to je da trebaju jedno
drugom biti na prvom mjestu.Nakon toga oboma trebaju
djeca biti na prvom mjestu.Trebaju se prvo brinuti o djeci
pa onda o sebi.
Djeca trebaju da vide koliko roditelji vole jedno drugo i
koliko ih oboje roditelja vole.Roditelji svojim primjerom
trebaju da pokažu djeci koliko je ljubav važna u braku
i u obitelji,a ne koliko ih voli majka,a koliko otac.

Postoji nagon za potomstvom koji je puno jače izražen kod žena. Dijete je novo biće koje onda one uče i usmjeravaju (najčešće liječe svoje komplekse). Za muškarce je sex više sport. Fire and forget! Svagdje ima iznimaka.

Nije to samo intelektualno, nego i fizički. Kod žena se u trudnoći i godinu nakon poroda luči neki hormon koji utiče na njih.

Riko, koje ti gluposti pišeš:)

U kom svemiru ti to živiš?:)

Glavno da ti znaš da se neki tamo hormon luči kod žena još godinu dana poslije poroda:)

Otkud si to na brzinu prepisao, sa Googlea?:)

Kad postanu očevi i kod muškaraca se dešava lučenje određenih hormona.

Recimo kada čuju uznemirenu bebu kako plače i kada je taj plač sve intenzivniji, a nemaju mogućnost joj pomoći i pružiti joj potrebnu utjehu, ili kad je beba na bilo koji način ugrožena, kod muškaraca se aktivira psihološki alarm da je nastupila opasna ili hitna situacija u kojoj moraju zaštititi bebu.

Zbog jake psihološke reakcije i potrebe muškarca da zaštiti bebu dolazi do pojačanog lučenja testosterona.

Ovo su utvrdila mnoga psihološka istraživanja.

Danas je sve više mladih očeva svjesno važnosti svoje uloge i preuzima odgovornost za nju.

Sudjelujući u kućanskim poslovima u većoj mjeri nego prethodne generacije i preuzimajući brigu o djeci oni žive svoju roditeljsku ulogu na način na koji njihovi očevi to nisu činili.

Mladi muškarci danas sami osmišljavaju i stvaraju model suvremenog, uključenog i brižnog oca.

U SAD-u a i drugdje u svijetu postojano raste broj muškaraca koji napušaju posao i preuzimaju brigu o djetetu.

Troškovi dječjih vrtića i dadilja toliko su visoki da bi na njih otišla cijela mjesečna plaća.

A što se tiče seksa i žene su danas puno oslobođenje nego što je to bio slučaj sa starijim generacijama.

Tape, sorry na upadu.

Slažem se sa tvojim stavom da je bitno kakav odnos imaju muškarac i žena i ako je taj odnos kvalitetan da predstavlja dobar uzor djeci.

A što se tiče toga da se muškarci osjete zanemareni kad žena rodi dijete treba imati na umu da žena nekad i tokom trudnoće a osobito nakon nje još neko vrijeme ima toliko brige oko djeteta da se učestalost seksualnih odnosa smanjuje i njena pažnja je više koncentrirana na dijete.

Ali inteligentan muškarac koji uz to voli i poštuje svoju partnericu imati će za to razumijevanja.

I pomoći će joj i uključiti se u brigu o djetetu a pogotovo su tome sklone mlađe generacije.

Ali i u generacijama naših djedova i baka je postojalo jedno prirodno i spontano razumijevanje i poštovanje u vezi takvih situacija.

Lana ne osjećam da si upala kako ti to kažeš.
Samo komentarišeš a ja i očekujem da svako ko želi
komentariše.

Dbro je čuti i mišljenje drugih pogotovu onih koji imaju djecu
i žive život roditelja i govore iz vlastitog iskustva,a ne kao ja
koji nije živio kao roditelj već samo kao partner.

Tape, hvala ti, tema je zanimljiva.

Nadam se da će se javiti još netko sa svojim stavom ili iskustvima.

A Rika danas malo zezam i na drugim postovima:)

Svakom normalnom covjeku djeca su na prvom mjestu. I dvoje koji se vole kad dobiju djecu to s lakocom odrade. Roditeljstvo je najljepse iskustvo za mene i kako to izgleda mozes znati samo ako imas djecu. Meni su djeca dosla kao kruna ljubavi moje i njihovog oca. Zivjeli smo zajedno 4 godine kad smo dobili prvo dijete a 10 godina kad smo dobili drugo dijete. Oboje smo imali djecu na prvom mjestu.

Malo teze je bilo kad smo dobili prvo dijete jer tada je bio rat. I prvu godinu ja sam bila sama s djetetom. On je bio gdje je trebao biti. Dolazio je kad je mogao. U tim teskim uvjetima uspjela sam to proci i normalno da mi je bilo najvaznije da budem uz dijete. Otac ga nije manje volio zato sto nije bio uz nas. Tako je bilo zbog sudbine i trebalo je tako
Sve je bilo lakse kad smo dobili drugo dijete jer zivjeli smo u Svedskoj. I tada sam bila vise vremena uz djecu jer sam bila na porodiljskom a on je radio. Pomagao je u svemu, koliko je mogao. Poslije djeca su isla u vrtic i skolu. Imali smo sve poslozeno kako treba. Nas dvoje smo zajedno izgradili zivot gdje se sve znalo. Red, rad i disciplina i to smo uspjeli prenijeti i na djecu.
Uvijek smo imali nas dvoje nase vrijeme jer djeca su naucena na red. U 20 sati bili su uvijek u krevetu i spavali cijelu noc. Rijetkost da su se budili po noci, osim kad su bili bolesni, djecije bolesti.
Nasu ulogu roditelja zajedno smo odradili. Sve u dogovoru i samo s jednim ciljem da izvedemo djecu na prave puteve. Da budu ljudi na prvom mjestu i da se osamostale.
Kad smo se razveli nas dvoje tu se nista nije promijenilo i dalje su nam djeca bila na prvom mjestu. Bili su dovoljno stari da shvate dosta toga. Bilo im je sigurno tesko sto smo se rastali ali to je ovdje jako cesta pojava. I tu treba znati posloziti svoje zivote da kao razvedeni roditelji jednako doprinose za djecu.

Mislim da u ovome nema nekog generalnog pravila. Svaki covjek ima svoj nacin kako misli da je najbolje.
Govorim ovdje o normalnim zrelim ljudima koji odluce imati djecu zato sto zele to i trude se da na najbolji nacin odrade tu roditeljsku ulogu.
Svi znamo da ima dosta roditelja koji ne uspiju u tome, pa se svasta dogodi. A to je zato sto roditelji nisu u stanju rijesiti svoje probleme a kako ce onda podici djecu na pravi put.
Biti roditelj je ozbiljno i vazno i kao takvo je zahtjevno. Dvoje moraju imati djecu na prvom mjestu a to ne znaci da jedno drugo zanemaruju
To su dvije razlicite ljubavi i ako covjek to zeli nema problema. To bude kako treba i dvoje odraslih ljudi to odrade dobro.
Postoje razne nijanse roditeljstva i na svakome je da to uradi kako misli da treba. Ako je roditelj zrela i odgovorna osoba on nece dozvoliti da djeca budu neko sredstvo gdje ce s drugim roditeljom igrati neke igre i traziti dokaz da je on na prvom mjestu a jos manje ce se osjecati zapostavljenim nego ce naci rjesenje da to bude dobro za djecu i njih roditelje.

Ovo je samo moje iskustvo i misljenje, ne kazem da je jedino ispravno ali za mene svakako.Moja djeca su sada odrasli samostalni ljudi i na prvom su mi mjestu. A partner je nesto drugo i to se ne moze porediti s djecom.
Dvije razlicite ljubavi, za svaku od njih i jos dosta drugih ima mjesta ako covjek zna to posloziti i ako ima ljubavi u sebi. Zivot je tada laksi i sve ide lakse, jos kad uz sebe ima pravu osobu, ljepota od zivota.

Ima iskustava na ovu temu koliko i ljudi. I neka je tako.

Tape, lijep pozdrav !

Una slažem se i mislim da tako i treba da bude.
Kao što si napisala pored toga roditelji trebaju da imaju
svoje vreme i da ne zanemaruju jedno drugo zbog brige za djecu.
Kad se to ostvari nebi trebalo biti problema.

Tape, tako je