NESRETNO DJETINJSTVO

Pukli su štrukli dok smo se mi tuklikao oko vina zagorci podmukli,prepečeni i crni izašli iz pećia drugih nije bilo da bed bude veći.
Od jada sam morao ja malo prilećii slušati susjeda kako sobu krečii dok neka mačka ispod drva kmečija nikome nemam baš ništa za reći.
Spasonosna mi ideja izašla iz glaveod ja kod šiptara na svježe baklave,makar nisu zdrave i ko da su iz Savetrpam ih u gubicu poput neke krave.
Jedna, druga, deseta i petako da su baklave sav smisao svijetadavim se u njima kao da sam pukošto će biti proljeva, oj analna muko.
I sada sve počinje, tu je uvod svemuzahvalim se slastičaru i platim ja njemui izlazim iz kafića pogrbljen ko čičai sada tek slijedi ona prava priča...
Otključavam vrata stana nemoćan do krajaod navale proljeva bole me i jaja,rigam ja po stubištu poput starog zmajamučnini u želucu nikad nema kraja.