NESRETNO DJETINJSTVO

U mislima mojim cvrlje se ćevapistisnuli se pokraj luka a drži ih moja ruka;Kakva je to muka i debela brukakada nemaš za ćevape gladan poput vuka.
Štedio sam godinama za sve pečenjarei sad je dan isplate, prsti mi bunarepo kasici-prasici od prve do petekako li sam radostan, kao malo dijete.
Lud od gladi kružim gradom ne bih li pronašaogdje ima ćevapa i brzo se snašao,krulji mi u želucu ko sirena "hitne"kako da omastim brk-to su stvari bitne.
Nigdje nema parkinga, kao da je kletvapucaju mi živci, lomljiv sam ko letva,koliko ću provesti još ja za volanomdok se ne počastim sa kraljevskom hranom?
I eto me lagano već i iza Pešče,mogao sam otići i u Ličko lešće,ali me najednom miris bogovski presječekako li se to ne sjetih-koje sam ja smeće...
Pa tu je domovina kraljevskih ćevapau Čingaču-gradu, jebala me šlapakako sam i glup i jadan što to zaboravihkazniti se moram sa šest porcija pravih.
Čim sam sjeo ja u stolac, prvo si nazdravihpokraj pepeljara i stolnjaka plavihoko mene već se jede, meni cure slineluk mi nos nadražuje, kakve li miline.
Širok osmjeh šaljem svakom tko ćevape jedei štucam od sreće poput starog dede,konobar se lagano opet približavasa mirisom raja, da mu slavna slava!
Obožavam svoj tanjur sav prepun ćevapai od silnog uzbuđenja padne mi i kapa,ali ko ga jebe, ma nek sam i golsve dok debelih ćevapa moj je prepun stol.
Uživam u svakom dekagramu mesadebelih ćevapa, lijeku protiv stresaslinim poput pesa, dok nož lagano režepredivne ćevape, debele i svježe.