balada botswana

Stalno si mislim da dobro navigiram i da dobro držim kormilo i da mi taj vjetar s leđa svom silom jarbolu želi oteti jedra dok mi pramac siječe velike valove.

Bojim se često ako bi bilo drugačije pa tražim nešto što mi mislima može vratiti vjeru da će sve biti onako kako ja želim.

Nestati ću jednom, znam baš kao i vjetar, doći će moru neka nova jedra, ali znam dok sam tu da neću pustiti kormilo.

ako ga i pustiš, ti si ga pustio! možda i treba neki put pustit, raspustit čak...a onda opet pokupit sve...cit. ću ti v. krmpotić i njenu jednu krasnu misao (pjesmu)...imala sam puno toga, uglavnom pabacala, ali par njezinih knjiga i misli sam ostavila...pa evo cit:

Svakog jutra htjela bih ti donijeti

Svakog jutra htjela bih Ti donijeti sve svoje živote, od daha prvog jutra, do daha jutrošnjega jutra.
Sve što sam stoljlećima rasipala kao hranu za ptice, rado bih pokupila i sve Ti u zavežljaju donijela.
I kao usput, bez važnosti Ti predala.
Potom bih sjela do Tvojih nogu i zaboravila što sam Ti donijela!