balada botswana

Žalim što sam sinoć otišao bez riječi, ali to je sada prošlo i vratiti ne mogu.

Nadam se da će danas prihvatiti ispriku jer nije bilo u redu od mene, možda kombinacija umora i pretjerana ponosa je pridonijela tome da se danas tako loše osjećam, a znam da je njoj to bilo i gore - samo ne znam jesam li spreman sada podnijeti da mi vrati ljutnjom jer to bi moglo samo otegnuti ionako glup razlog za svađu, ali ne zbog njega samoga već čina kojim sam zapravo jučer dao njoj za misliti da me to baš nikako ne dira.

Neka se samo naljuti i to onako žustro pa da pukne i prekine muk, ali ako i ona bude šutjela to neću moći podnijeti.

Zašto su ljudi jednostavnu u prelijepu dosadu u stanju pretvoriti u grmljavinsko nevrijeme? Moguće je da nam je to neki obrambeni mehanizam ili neki strah od nečega, ne znam, znam samo da je dosada prava pravcata životna ljepota i sve više cijenim predvidljivu monotonu rutinu.

Znam, starim, nekada bi to rekao samo uz prijetnju, ali sada govorim istinu u koju stvarno vjerujem. Ona je tako htjela nekada da se samo malo smirim i zastanem, a ja sam samo izmišljao, trčao, skakao, jurio i nikako nisam htio biti na tom jednom mjestu gdje bi bili samo mi. Ona je u šali znala reći da jednom kada budemo stari neću stići ni na vlastiti sprovod koliko kasnim zbog silnih obaveza koje si generiram samo kako ne bi bilo mira i niti slučajno koji vikend doma.

Došlo je na njezino, sada samo to i želim, da ne idemo nigdje i da budemo doma zajedno baš kao kad smo nekada zbog bolesti djeteta znali biti iako tada spletom okolonosti smo brinuli, a sada više ne moramo brinuti jer su odrasli i nisu bolesni.

Sinoć ona kao da je znala da se mora pojaviti, slike su mi tada bile nejasne i nisam znao što mi govori pa smo u toj razmirici samo završili šutnjom i tim mojim odlaskom.

Nadam se da će danas ponovno doći i šutnju mi oprostiti, a ja ću joj do jutra sve što jučer nisam u snovima ispričati.

šutnja razara! ja bi pukla da ne kažem. iako često požalim to što kažem. a nek te vodi ona (mislim da je od vesne parun), kad ljubav govori, ponos ima da šuti!