Povodanj dobrog zla

Pitao jednom pitac neki, jeli ti VodenkonjuKljasti, ajde kaži jel' ti drago što ti je bivša bivša. A ja se sjetih priče koju mi je ispričao davno jedan gospodin kojem sam, kao što inteligentni čitatelj već pretpostavlja, zaboravio ime.
Imao jedan čiča predivnoga konja i cijelo mu je mjesto zavidjelo. Svakodnevno bi mu netko dobacio: eh, ti si jamačno sretan čovjek kad imaš tako lijepa i jaka konja. On bi na to odgovorio: možda... Jednoga dana udari strašno nevrijeme, silan dažd i grad s neba, sruši staju i satre prelijepoga konja. Cijelo mjesto se skupilo sutradan kod čiče i netko iz te mase poviče: jadan li si, čiča, kad ostade bez tako lijepa konja. A čiča na to odgovori: možda... Sutradan njegov sin na obližnjemu planinskome proplanku zatekne stado prekrasnih divljih konja i uhvati dva prelijepa vranca, ukroti ih i dovede kući, čiči. Cijelo je mjesto to primijetilo pa se skupilo. Sretan li si ti čovjek, čiča, kad ti nakon takve nesreće sin dovede dva nova, još ljepša konja - reče netko. A čiča odgovori: možda... Zajaše sutradan sin jednog od vranaca i pojuri mjestom. U trenutku se konju izmakne tlo pod kopitima, izgubi ravnotežu, padne na tlo i svojom težinom zdrobi čičinome sinu nogu. O, jadni čiča, reče jedan od mještana, jadna li je to zgoda. A čiča odgovori: možda... Slijedećega dana u mjestu se pojavi carska vojska i potjera sve mladiće u rat koji se spremao. Čičinoga sina nisu poveli sa sobom, jer što će im takav, kljast. Tužne majke i očevi zavidješe čiči, pa mu neko reče: oh, kakve li sreće u tvojoj nesreći. A čiča reče: možda...

Znao sam ja da je kefa načitano biće, al' me iznenadi svakomalo. Kad plati kafučino, recimo.

kolo sreće se okreće...možda (o:

fala na prici...pomaze