DayWalker

Zašto uopće nekome objasniti sebe? Jer u većini slučajeva ne znamo se objasniti ni onome ko nam je najdraži. Sebi. U zadnje vrijeme se stalno nalazim u situacijama kad se trebam nekome opravdavati za riječi koje sam rekao, za stvari koje sam učinio, za one koje nisam, za način na koji nešto radim. I sve više mi to ide na kurac.

U meni, kao i u svakom čovjeku, vladaju dva, potpuno različita tipa. U nekim ljudima ih ima i više pa to onda dobije i službeni naziv u liječničkim evidencijama. U meni su dva tipa, jedan onaj čvrst pravi muškarac koji bi trebao izaći prema van, ne dopustiti nikome da mu sere po glavi, koji je u stanju podviknuti kad treba, lupiti šakom po stolu i reći dosta.

Ali jači je onaj drugi, koji voli preko svake mjere, meka duša, kojem suza krene kad Bambiju ubiju mamu, često neshvaćen i sam, bez obzira koliko ljudi ima oko njega, spreman biti tu i pomoći, onaj koji za uzvrat dobija jako malo i tješi se da je zadovoljan i sa tim.
Njih dvojica se izmjenjuju, jedna maska na drugoj, padaju sa lica i vraćaju se natrag u nevjerojatnoj konfuziji, ne znaju često što im je činiti, biti ponovo dobar i povrijeđen ili onu drugu masku čvrsto zalijepiti na lice da se više nikad ne skine.

Ja sam ovakav kakav jesam, čudan, emotivac, veseo, depresivan, ništa drugačiji od svih ljudi oko mene, jedino što ja imam muda reći da nisam veliki frajer, jebač, alkos, luđak, čvrst ko stijena, nepokolebljiv…
Ja sam i onaj koji plače kad je tužan, koji se ne boji tražiti utjehu od dragih ljudi, a malo ih ima i vrijede više od svih bogatstava ovog svijeta.
Imam vas nekoliko, malo dobrih ljudi, koji su me spremni prihvatiti ovakvog kakav jesam, biti sa mnom kad sam sretan i kad sam tužan, ne osuđivati me zbog mene, nego dati savjet.
Za vas sam uvijek ovdje. Broj znate.

A svi vi koji me želite mijenjati i oblikovati kako vama paše, i koji bi to učinili da bi vama bilo lakše sa mnom, odjebite. Niste me vrijedni ni malo, pa me nikad nećete ni imati. Sigurno ne onakvog kakvog biste vi željeli.

Nabijem vas na kurac.

bravo day!!! ;))))))))))

eh, sto posto si u pravu, osim 1. i 3. odlomka, to izmijeni i bit će OK... ;DD

...ne daj nikome da te mjenja...ipak ti živiš u svojoj koži...i najbitnije je da se ti u njoj dobro osjećaš...ovakav ili onakav...:o)

i opet o nakurnjacima..:))) di si care, pozdrav:)

Najviše je onih u sredini. Koji te opće ne zarezuju. No na takve se valjda ovaj blog ne odnosi. Upada u oči emocionalni angažman autora. :)

Zašto uopće čitati ovaj log? Mislim kak te nije sram skidat tuđe stvari s blog.hr i tu pejstat...ispod donje granice morala

.. neka si ti nama taki kaki jesi, i neka nama nas .. welcome back vokeru :)))))))