Dani i noći

Prije priče o plavoj i srebrnoj zvijezdi, reći ću vam samo, da postojimo na mnogo načina. Puno više nego što ih možemo zamisliti.
Jednom, bila sam ili ću biti ratnica. Vrijeme tu ne čini ulogu.Sve postoji odjednom.
Borila sam se za Zemlju uz mnoge druge hrabrog srca. Morali smo se povući, jer ne bismo bili dobili tu bitku.
Uz mene, bio je netko kome sam potpuno vjerovala. Odveo me, na naš svemirski brod. Zemlja je ostala u pozadini.
Pokazao mi je kako da uđem u druge razine postojanja. Našla sam se na vrhu vrhova svijeta. Na samom vrhu.
U plavom i srebrnom sarkofagu, u savršenoj ravnoteži. U savršenoj kontroli nad sobom. Mogla sam se uzdizati i spuštati, kako god sam htjela. Neopisivo brzo sam se kretala.
I u tom kretanju, sarkofag se pretvorio u kutijicu zvijezdu. Baš je zgodno imala vrpčicu na sebi, da je stavim oko vrata.
I tako sada hodam u ovom postojanju, noseći svoju plavu i srebrnu zvijezdu sa sobom. Podsjeća me na to, Tko Sam.

Hvala ti, ne dobijam baš komentare.
Je, Jedini planet izbora.
malo Alteanka a malo sa Huve što mogu moram se prisjećati

i sorry što sam te obrisala, nisam htjela

Nema veze što si me izbrisala. Iz te me knjige ne možeš izbrisati:))) Ponovit ću: dobro je prisjetiti se tko smo i odakle smo.

povukli ste se? Picard nikad !

ma Picard je iz te iste priče...