Nekomu...negdje...

Da li se ponekad zapitaš gdje nestane otopljeni snijeg s tvojega travnjaka..
i kud ode rosa jutarnja kada sunce postane prejako...kada peče satima..
i kud odlazi kiša kada krene i zaboravi stati satima, danima..
možda baš u moja jezera...možda baš na mojim usnama..
nekim samo njima znanim putima...

Smrznuta sjena visi sa okapnice. Prvi snijeg lijepi se za nju. Pružam ruke nebu. Ne dotičem je, suviše je visoko. Uzalud se istežem. Ne sjaji umorno, slućajno zapelo. Nije pala, samo je sjenu spustila..moja zvijezda...MIRISNA

Ma samo jedno drago stvorenje..:)))Znam to ,vilo!!!

...a pitaš li se ti kamo otprhnu iskre koje se razsvijetle kada ushit ljubavi i želje ostane nečujan onome kome je stvoren i sve se prolomi u tišinu i svijet bez boja i mirisa...mirisa ljubavi...

Prepoznajem pogled mjeseca u kojem zabrinuto trčiš svojim toplim usnama
i poznajem obrise bijelih breza što se skrivaju iza tvojih nježnih zagrljaja ,
zato te i vodim ravnicom mojih nadanja , jezerima mojih dugih isčekivanja i zanosnim proplancima sa kojih drvoredi visokih jablana nad tobom strepe .

O S L O B O D I T I
sebe u sebi zarobljena
i bačena u lance
u najmračniji kutak
O N O G A
što tako ponosno
nazivamo
svojom
intimom...

ZNAŠ LI nešto
čovjeku nedostižnije?

Poslije-tebe...nikad se ne zna kamo završi koja iskra!
Ali...Možda si napokon mogu priznati
da sam pomirena sa sobom
i smognuti snage pogledati si u oči
nakon umivanja hladnom vodom,

ne radi potrebe...
već radi htijenja...

Loth,plašim se za tebe kada ovako lijepe stvari pronalaziš....Plašim se da imaš groznicu...:-))))
A ,.... ga,nisam navikla...Svejedno,prelijepo je,moram priznati..

Mirisna, uvijek sam sretan kad te iznenadim. :)

Ali, sve to radim iz ljubavi i koliko god ti čudno izgledalo, ja te volim
i ne mogu bez tebe i vječno sam ti zahvalan što u meni odavno postojiš.
Ovoj pjesmi ne pripisuj nikakvo zlo, niti mojoj ljubavi, oni su lom nemira
i skup su stihova svih mojih nestrpljenja i čežnje za tvojim toplim dodirima.