Budućnost
Sjedit ćemo jednog dana, na nekom zidu, zapaliti cigaretu ili dvije. Mahati nogama koje vise sa zidića, umorne što su nas dovele ovdje gdje smo sada. Šutjet ćemo, jer neke ljubavi je bolje odšutjeti. Uživati u mirisima ljeta, naših tijela, pomalo se znojiti od večernje vrućine, kad povjetarac nije dovoljan da rashladi usijani asfalt. Gledat ćemo prema gradu, treperavim svjetlima koja dopiru kroz prozore. Neki klinci će u parku urlati stare stvari Azre uz lošu pratnju na gitari. Poljubit ćemo se, više onako usput, između dva dima, promašiti si usnice, pa se dobro nasmijati. Sjedit ćemo zagrljeni i na čistom nebu promatrati mjesec. Reći će samo:
"Zamisli, ljudi su bili gore."
27.06.2005. u 11:16 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar