grofica01

Kako je sve u životu relativno!
Jedan dan osmijeh starog prijatelja baci svjetlo na tvoj život i otpuhne prašinu sa zajedničkih sječanja...i sve u tvom životu odjednom je na svom mjestu.I ti se iz čahure počneš ponovo otvarat, spreman da,kao pupoljak,stidljivo,ali polako otvoriš ruke i za druge.I onda shvatiš koliko dugo si bio začahuren u prašini i tami...i žališ za vremenom.No svaki trenutak koji udahnemo,trenutak je da promjenimo stav.Da promjenimo gledište na stvari.Možda jutro sutra opet baci sloj prašine,možda još koja epizoda oduzme dio snaga,ali danas velikodušno dijelim svjetlo koje je obasjalo moje misli. Velikodušno dijelim osmjehe.
I pod alergijama, i sa začepljenim nosom,i umorna,i pospana...i... sretna!!!!

emocionalna masaža!