Dani i noći

 
Nedavno, jedne sam noći hodala s Vincentom.
Bio je dan.
Puhao je taj prokleti maestral iz Arlesa.
Vodio me za ruku kroz svoja zlatna polja.
Pored svojih snažnih čempresa.
Šutjeli smo, i znala sam sve o njemu.
Kako je najviše volio one, koji ga nisu znali voljeti.
Kako nije mogao voljeti one, koji su ga najviše voljeli.
 
Dragi moj, tebe je tako lako voljeti.
Lako mi te je razumjeti.
Znam da često šetam s tobom.
Htela bih biti, kao ona tvoja noć.
Kao one vrteće zvijezde.
I jedva čekam, da me opet uzmeš za ruku, šuteći.